Sa mužem sam se vanbračno živjela šest godina. Sada tog i tog septembra primila sam islam i šerijatski sam se vjenčala. Islam nisam prihvatila zbog njega već zbog moje potrebe u srcu. Vjenčala sam se jer sam mislila da će nam biti u životu bolje, ali nije. Moj muž je ovisnik o tabletama i drugim vrstama droge.

Pogledajte situacije. Nedavno baš kada sam govorio o ophođenju muslimana prema nemuslimanima, spomenuo sam i situaciju kako treba pažljiv da bude čovjek koji je oženio nemuslimanku. Kako i na koji način treba da prezentuje islam toj ženi koja želi da praktično vidi kako to žive muslimani. Pogledajte ovdje slučaj, žena primi islam nadajući se da će taj njen muž se popraviti, a on i dalje nastavlja sa tabletama, sa drogom, sa znate kako već svi ti problemi koji idu u paketu kada se u jednoj kući konzumiraju tablete i droga i tako dalje. Pa onda ta žena ona jadna ne zna kuda će. Možda je primila islam, možda su se njeni odrekli nje, nema se kome vratiti, gdje će živjeti, mora s takvim insanom saburati i trpjeti. Pogledajte teških situacija kroz kakve ljudi prolaze. Šta mi možemo savjetovati takvoj ženi? Treba takva žena ako može, kao što smo i maloprije savjetovali, razgovarati, savjetovati, voditi dijalog, uključiti nekoga drugog autoriteta tom čovjeku da ga posavjetuje, da ga iskritikuje. Znači to je ono što može uraditi da sutra ako dođe do razvoda braka, ako krene nekim drugim putem, da može sebi smirena srca reći: 'Poduzela sam sve, ne ide, odlučila sam se za razvod braka.' Ako dođe do te situacije da ne može dalje, 'Onaj ko se Allaha bude istinski bojao, Allah će mu podariti izlaz iz svake situacije.' Tako da insan treba da se da vjeruje u Allaha, da se osloni na uzvišenog Allaha, da savjetuje, da kritikuje, da uključi nekoga ko će pomoći. Ako vidi da to ne urađa plodom, da je situacija iz dana u dan gora i teža, od tuče, od provokacije, od nepostojanja ljubavi, šta preostaje osim razvod braka.