Da li je ispravno da musliman i kršćanka žive zajedno dvije godine bez vjenčanja?

Jedno malo duže pitanje, ja sam kršćanka, moj partner je musliman. Mi smo već dvije godine zajedno. On je iz te i te države, a ja sam iz te i te države. Imali smo u početku konflikta gore dole tamo vam, sada nam je malo bolje. E sada, ali još uvijek nismo vjenčani. Jako vjerni, nije i tako dalje. U svakom slučaju ljudi žive godinama, imaju problema, kao što stoji na početku djevojka je kršćanka, čovjek je musliman, žive zajedno, nisu vjenčani, imaju problema, kako da se riješe problema. To je pitanje. Osnova je da čovjek sa ženom s kojom može stupiti u brak ne može sa njom živjeti tako. Može da je oženi. Da oženi muslimanku ili da oženi kršćanku ili židovkinju. Da je oženi, da živi sa njom. Ali nešto što se sada proklamira po zapadu da djevojka živi, živi sa svojim dečkom, dečko živi sa svojom djevojkom, a nisu u braku nisu. Šta rade, žive, imaju intimni kontakt i tako dalje, nakon tri godine rastaju se, ponovo su našli nekog drugog, žive sa njim. To je moralni krah koji je skoro pa postao normalna stvar na zapadu i lagano on dolazi i kod nas. Toga sad imate po zapadu, po Srbiji, po Hrvatskoj, po Crnoj Gori, djevojka kaže živi sa svojim dečkom. Dečko živi sa svojom djevojkom, jesu se uzeli, nisu, žive zajedno. To je to je taj krkanluk, moralni krah zapada koji lagano dolazi i do nas. I kaže onda kaže imamo problema. Pa normalno da imamo problema, započeli smo sve na haramu. Kako riješiti probleme? Sjesti i jesmo li mi za brak? Ako smo za brak daj da to ozvaničimo. Ako nismo za brak, ti sebi, ja sebi i mirna Bosna. Znači nema drugog rješenja. Ako hoćemo da počnemo moramo početi ispravno ispočetka. Ako je neko to radio iz neznanja, u redu, evo saznao sam propis, to što sam radio je neispravno, hoću da stupimo u brak, da živimo zajedno, treba nam za validan brak to, to, to, ispunjavamo te uvjete, uzimamo se, idemo dalje. Nismo za brak, onda od sutra ne živimo više zajedno i završena stvar.