Kakav je stav uleme i šerijata po pitanju dizanja nišana na mezaru? U smislu ograđivanja nekim mermernim dodacima, donošenja cvijeća, prisustvovanja žena dženazi?

Prva stvar mi smo o tome detaljno u ramazanu govorili. Božiji poslanik je ashabu koji se zvao Osman ibn Maz'un donio veliki kamen sa jednim ashabom i stavio ondje gdje mu je bila glava da bi obilježio njegov kabur. Tako da se postavi jedan nišan znači bez ikakvih mermera, bez ikakvih izgrađivanja nekih velikih, da bi se obilježio kabur je inšallah to nije sporno. E sada dodatno građenje, dodatno postavljanje mermera, ograda, izlijevanja betona, sve je to zabranjeno i za tim nema potrebe. Znači rekli smo postaviti jedan nišan da bi se označio kabur je ispravno, sve mimo toga, bilo kakvo uređivanje, ograde, salijevanje betona, mermera, sve je bespotrebno i sve je zabranjeno.

Ostaje pitanje da li je ženama dozvoljeno da prate dženazu? Imamo dva pitanja, imamo klanjati dženazu i pratiti dženazu. Jer znači različito je da imamo negdje džamiju ili neko otvoreno mjesto gdje se klanja dženaza, nakon toga ljudi uzimaju mejjita i nose ga u mezarluke da ga ukopaju. Pa žene mogu klanjati dženazu. Inšallah bi'iznillah nema nikakve smetnje. Ostaje taj momenat praćenja dženaze. Došlo je u hadisu Buharije i Muslima od Ummu Atijje da je rekla: 'Nuhina.' Zabranjeno nam je bilo za vrijeme Božijeg poslanika da pratimo dženazu, ali ta zabrana kaže nije bila žestoka. Tako da bilo je učenjaka koji su smatrali da žena ako zna da neće praviti nikakve šerijatske prekršaje, u smislu da neće naricati, da neće vrištati, krištati i tako dalje, da žena može pratiti dženazu. Ali ovaj hadis koji bilježi i Buharija i Muslim od Ummu Atijje da je rekla: 'Nuhina', zabranjeno je nama ženama bilo za vrijeme Božijeg poslanika da pratimo dženazu, zbog toga što je žena emotivna, žena jednostavno teže joj pada kada vidi da mejjita spuštaju u zemlju, da ga zakopavaju, može doći do padanja u nesvijest, može doći do vrištanja, do naricanja. Zbog toga žene ne trebaju, ne trebaju slijediti dženazu do mjesta ukopa, mogu samo klanjati dženazu ako se dženaza klanja odvojeno od ukopa. Nakon toga, nakon toga, nakon što se zakopa mejjit, nakon toga žena po ispravnom mišljenju, iako postoji jako razilaženje, može obići kabur tog nekoga ko je ukopan. Ali znači praćenje same dženaze, praćenje same dženaze žene trebaju ostavljati i izbjegavati.