Možete li pojasniti propis dovođenja malehne djece u džamiju? Djece koja ne razumiju kada im se kaže da sjednu, koja trče, vrište i plaču u toku namaza i tako uznemiravaju klanjače.

Ovo je jedno pitanje koje bi doista iziskivalo jedno da kažemo jaču elaboraciju i trebalo bi sigurno možda i nekih pola sata da se detaljno pojasni. U svakom slučaju, džamija je mjesto ibadeta i čovjek treba da kada dolazi u džamiju treba da shvati da ne smije ni na koji način uzrokovati da uznemirava ljude koji su došli da Allahu džellešanuhu padaju na sedždu. Možda insan nema lošu namjeru, ali bez obzira insan mora paziti na sebe, svoje postupke, svoje ponašanje, da ne uznemirava druge ljude prilikom obavljanja namaza. Do te mjere Allahov Poslanik, alejhi selatu veselam, kaže, zabranio je da se glasno uči Kur'an ako će to uznemiravati klanjače koji su trenutno u džamiji.

Samim tim islamski učenjaci u svojim knjigama, savremeni učenjaci, od kojih je šejh Usejmin, šejh Ibn Baz rahmetullahi alejhi i mnogi drugi učenjaci, spomenuli su da ne treba dovoditi djecu koja ne razumiju. Dijete od godinu, dvije, tri, dijete ne razumije. To dijete ne zna ni klanjati, ne zna stajati u safu i u većini slučajeva ta djeca ne slušaju svoje roditelje. Ako mu roditelj kaže sjedi, da ono sjedi. Možda će sjesti 10 sekundi dok počnu roditelji klanjati, ono će trčati, hodati, galamiti, vrištati i tako dalje. Tako da, islamski učenjaci su postavili neku granicu otprilike, to je ona granica koju je spomenuo Allahov Poslanik, a to je sedam godina. Jer je Božiji Poslanik, alejhi selatu veselam, kazao: 'Naređujte svojoj djeci namaz u sedmoj godini', jer je to vrijeme kada djeca već razumiju.

Tako da, znači pa možda i u nekoj petoj ili šestoj godini povesti dijete u džamiju ako znamo da će to dijete pored nas stajati u džamiji, da već lagano dijete razumije šta je namaz, da zna stajati u namazu, da zna klanjati. Prije toga nije potrebno i nije dobro da se dovode djeca koja ne razumiju. Nekada ljudi to rade s dobrom namjerom, želeći da djecu privikavaju, ali dijete koje ima dvije ili tri godine ne zna da ga mi još na nešto privikavamo. Ono još nije na nivou da razumije da ga mi privikavamo na nešto.

Tako da trebamo paziti jedni na druge. Nekada ljudi obrnuto kažu, trebali bi svi džematlije da se malo strpe na ponašanje djece. Zašto da mi svojim postupcima provociramo ljude pa da od njih tražimo da se strpe? Kada inšallah to dijete znadne klanjati, svima nama je drago da vidimo djecu u džamiji. Ali isto tako, ako u džamiji ima 30, 40, 50 klanjača, i ako će jedan čovjek dovesti dijete od dvije godine, tri godine, koje će uznemiriti stotinu klanjača, na taj način mi ne da nismo postigli ono što se od nas traži, mi smo uznemirili ljude, ljudi ne znaju šta su klanjali, umjesto da zaradimo sevap mi smo možda zaradili grijeh.

Tako da, ovo je pitanje definitivno široko, moglo bi se o tome mnogo govoriti, ali generalno ono što je rezime što su islamski učenjaci kazali jeste da ne treba dovoditi djecu koja ne razumiju. Dijete od dvije, tri godine, četiri godine, dijete ne razumije. Već dijete znači u nekoj šestoj, sedmoj godini razumije kada mu roditelj kaže sjedi, klanjaj sa nama, stani u saf, i od takve djece klanjači nemaju uznemiravanje i svi klanjači vole da u džamiji vide dijete koje od malena dolazi, navikava se na namaz. Ali ne da dovedemo znači dijete koje ne razumije i koje će svojim ponašanjem, plačem, vriskom uznemiravati cijelu džamiju.