Da li je ispravno i validno i dovoljno da osoba pravoslavne vjeroispovijesti izgovori sama sa sobom šehadet, povjeruje u to i da se smatra da je primila i prešla na islam, ili je pak potrebno kao što imamo priliku da gledamo i slušamo po medijima da se to radi pred svjedocima, pred imamom u džamiji i tako dalje?

Pitanje je da li je obaveza osobi koja prima islam da to obznani, da to budu svjedoci, da se to snimi i tako dalje. Generalno, insan onog momenta kada kaže iz jekina, iz uvjerenja, iz ubjeđenja: 'La ilahe illallah Muhammedun resulullah', makar to bilo u samoći, makar to bilo na planini, makar to bilo u sobi, makar to bilo u rudniku gdje ga niko ne vidi, on je od tog momenta musliman.

Ono što, što je hajde da kažemo potrebno jeste da čovjek to nekome kaže, da bi ljudi znali da je to musliman i ako mu se šta desi da se znaju prema njemu ophoditi onako kao što se ophode prema muslimanima. Čovjek koji je primio islam, ako niko ne zna da je primio islam, nakon toga ne daj Bože ako umre, ljudi će ga zakopati sa nemuslimanima. S druge strane, ako se bude želio oženiti, niko ne zna da je musliman i tako dalje.

Da li je ispravan islam kojeg insan primi bez svjedoka? Jeste. To je između njega i Uzvišenog Allaha. Ali je potrebno da to neko zna, da se to obznani iz razloga kako bi se ljudi prema njemu ophodili onako kako treba da se ophode u pravnim odnosima. Znači govorimo o pravnim odnosima, da se ophode prema njemu onako kako se ophode prema muslimanima. A mnogo je, mnogo je propisa u kojima se ophođenje prema muslimanu i nemuslimanu razlikuje. Mi ne govorimo o dobročinstvu, mi ne govorimo o osmijehu, mi ne govorimo o sadaki, mi govorimo o drugim mnogim propisima od ženidbe, od ukopavanja i mnogih drugih stvari. Znači, tako da čovjek ako sam izgovori riječi šehadeta iz uvjerenja, znajući šta to znači, on je od tog momenta musliman. Ali je lijepo i potrebno da se to obznani kako bi ljudi znali da je to musliman pa da se prema njemu u znači propisima islama ophode kao što se ophode prema muslimanima.