Uskoro imam operaciju očiju, to jest ugradnju leće zbog vida, poslije koje mi je strogo zabranjeno naginjanje glave kako u očima ne bi stvarala pritisak kako bi se leće mogle adekvatno stabilizirati. Pitanja su dva: kako abdestiti i kako klanjati?

Kada je u pitanju abdest, osoba koja ima operaciju očiju, u takvoj situaciji insan će oprati ono što može, a nakon toga će uzeti tejemum za ono što nije mogao oprati. A u ovom slučaju ako žena ne smije prati lice, opraće sve ostalo i nakon toga još će uzeti tejemum za zamjenu zato što nije oprala lice.

Kada je u pitanju namaz, klanjaće onako kako može, prakticirati ono što može. Znači svaki rukn namaza kojeg može praktikovati mora praktikovati. Ako kažemo žena ne može ići na ruku zbog pritiska u očima, dobro, neće činiti ruku, ali može li stajati? Može. Onda ne klanja stojeći. Ako ne može ići na ruku, pognuće se malo i to će biti njen ruku. Vratiće se sa rukua, nakon toga će sjesti. Pa će otići na sedždu. Ako ne može otići na sedždu, malo će se pogeti, ali nećemo reći takvoj ženi evo klanjaj odmah sjedeći. Ne. Znači radiće od namaza ono što može, ono što ne može uradiće onoliko koliko može. Pokretom, išaretom, naginjanjem i tako dalje.

Tako da kada je u pitanju znači osoba koja ima operaciju na očima i doktori zabranjuju kontakt sa vodom, uzeće abdest u svim ostalim dijelovima tijela, a nakon toga će još uzeti tejemum za dio tijela kojeg nije mogla oprati. Kada je u pitanju namaz, klanjaće sve što može, a ono što ne može klanjaće onako kako može. Tako da ako ne može se naginjati na ruku, klanjaće stojeći, učiće Fatihu, učiće subhaneke, učiće suru. Kada dođe do vremena da ide, pognuće se malo onoliko koliko smije. Nakon toga će se vratiti opet u stojeći položaj. Nakon toga će sjesti. Ako smije sedždu, smije, ako ne smije, malo će se pogeti da je učinila sedždu, vratiće se, opet druga sedžda, opet će ustati i tako dalje. Tako da znači kada je u pitanju namaz, ono što može mora, ono što ne može uradiće koliko može.