Živim i radim u Italiji, rođena sam u Bosni. Trudim se da redovno obavljam namaz, ali sam zbog posla spriječena obaviti svaki namaz na vrijeme. Kad dođem kući naklanjam propušteno. Već dugo vremena klanjam sabah prije namaskog vremena, zato što na radnom mjestu ne mogu klanjati.

Dvije greške u jednom pitanju. Znači jedna sestra naša živi i radi u Italiji, ne može na radnom mjestu klanjati namaze pa ih naklanja kada dođe kući, a sabah namaz ne može klanjati znači zato što to vrijeme provodi na putu za posao pa ga klanja prije vremena. Oba ova postupka su neispravna. Neispravno je klanjati sabah namaz prije nastupanja namaskog vremena. Namaz, bilo koji namaz, je neispravno klanjati prije nastupanja namaskog vremena. Ako znamo da podne namaz nastupa u 12, ne možemo klanjati 10 do 12. Ako znamo da ikindija nastupa u 4 sata, neispravno je klanjati ikindiju u pola 4. Ako znamo da sabah nastupa u 4 i 30 primjera radi, onda ga ne možemo klanjati u 4, već treba da čekamo 4 i 30. Pa je neispravan namaz osobe koja klanja prije nastupanja namaskog vremena, već je obaveza da se potrudi u vremenu kada putuje da namaz klanja u namaskom vremenu. A namazi koji znači se ne klanjaju na poslu, pa ih ova naša sestra naklanjava, to je jedan drugi problem u ovom pitanju. Znači čovjek treba da se potrudi, mi smo stava da ne postoji u islamu naklanjavanje. Naklanjavanje namaza je samo u dvije situacije: ako smo namaz prespavali ili zaboravili. To su samo dvije situacije kada se namaz može klanjati naknadno. Ako smo zaboravili, ako smo prespavali. Ali svjesno biti na poslu i namasko vrijeme prošlo, takav namaz se ne naklanjava, ali je čovjek u velikom, velikom grijehu što nije klanjao namaz. U ovakvoj situaciji ili potruditi se i izboriti se da možemo klanjati na poslu i da sabah namaz možemo klanjati znači u namaskom vremenu, ili tražiti sebi drugi posao.