Imam pitanje u vezi namaza. Ako je osoba počela praktikovati islam i namaze redovno klanja, šta s onim namazima prijašnjim koji su propušteni? Da li nam se to prašta?

Generalno pitanje naklanjavanja namaza koje čovjek nije mogao klanjao možda pet, sedam, deset ili dvadeset godina, smatram da je previše, previše da čovjek kaže nekome ko nije klanjao pet, sedam, deset godina da on te namaze mora naklanjati. Jednostavno to se po meni ne uklapa u ciljeve znači islama i šerijata opteretiti nekoga. To je definitivno što je radio grijeh, ali čovjek se pokajao za taj grijeh i krenuo redovno klanjati namaz.

Ja sam lično stava da ne postoje jasni argumenti na osnovu kojih bi mogli čovjeka obavezati da mora naklanjavati namaze koje je propustio. Ono što čovjek može jeste da se pokaje, redovno klanja namaz i što više klanja nafile kako bi ako Bog da i nafilom popunio ono što bude hajde da kažemo od grijeha ili propuštenih namaza. Tako da obavezivati ljude da naklanjaju nekih 10, 20, 15 hiljada namaza je po mom nekom skromnom mišljenju baš, baš preopterećenje, a isto tako ne mislim da postoje jasni dokazi na koje bi se čovjek mogao pozvati.

Iako moramo istini za volju kazati da je ogromna većina islamskih učenjaka bila stava da čovjek mora naklanjati namaze koje je propustio. A ja lično sam analizirao to pitanje više puta, čitao sam dokaze na koje se učenjaci pozivaju, ti dokazi nisu jasni, nisu precizni. Imamo činjenicu da se čovjek pokajao, imamo činjenicu da je veoma teško odrediti broj namaza koliko čovjek nije klanjao, držati se nekog redoslijeda namaza kako naklanjavati, sve su to neke stvari koje ukazuju da da je to mišljenje nepraktično, neizvodljivo. I samim time ja sam stava da insan koji nije klanjao namaze treba da se pokaje Allahu džellešanuhu, da počne redovno klanjati i da moli Allaha džellešanuhu da mu oprosti i da što više klanja nafilu.