Kada moj čovjek i ja izađemo i nismo u mogućnosti klanjati namaz jer većinom nemamo gdje, i prođe namasko vrijeme, da li smo obavezni naklanjati taj namaz?

Uglavnom čovjek i žena izađu napolje, u šoping, šetnju, tako dalje, i nastupi akšam i oni ne klanjaju. I kada se vrate kući, jedno od njih dvoje naklanja, jedno ne naklanja. Pa kada su razgovarali, zauzeli su različite stavove. Ova osoba koja naklanjava, a mislim da se radilo o ženi, ona kaže pa trebam naklanjati jer je namasko vrijeme znači nisam klanjala namaz, prošlo je namasko vrijeme. A opet čovjek kaže namaz koji nisi klanjao u namaskom vremenu ne treba naklanjavati. Ko je u svemu tome u pravu? Generalno velika većina islamskih učenjaka smatrala je da čovjek ako propusti određeni namaz treba da ga naklanja. Ja lično sam stava da je namaz vremenski ograničena obaveza. Onaj ko ga je stigao klanjati, klanjat će. Ako namaz ne klanja, znači ako namasko vrijeme prođe, neće ga naklanjavati. Tako da u ovom slučaju muža i žene, Allah najbolje zna, ako su oni te svoje stavove zauzeli na osnovu što su čuli od svojih nekih autoriteta, nema smetnje da oni ostanu pri svojim stavovima, da jedno od njih dvoje naklanja, jedno ne naklanja. S tim što ovdje treba ukazati na jedno mnogo veću i prioritetnije pitanje, a to je ostavljanje namaza je jedan od najvećih grijeha u islamu. Ostavljanje namaza, zapamtite dobro, je jedan od najvećih grijeha u islamu. Čak su neki učenjaci navodili da je to gore nego blud, gore nego ubistvo, gore nego kamata, gore nego alkohol i tako dalje. Ostavljanje namaza je jedan od najvećih grijeha u islamu i nemojte Allah vam dao svako dobro da se poigravate sa namazom. Šta je problem u šopingu da čovjek ode negdje u neki ćošak, prostre svoju neku trenerku, majicu ili jaknu i klanja farze, okrene se prema kibli na pomoću mobitela zna gdje je kibla, klanja farze akšamske pet minuta i nastavi ponovo na šoping i tako dalje. Ako smo negdje u šetnji, šta je problem da se čovjek negdje skloni u nekom parku, prostre svoju jaknu, ne mora ništa ni prostirati, Allahu ekber, obavi ono čime ga je zadužio njegov Gospodar i nastavi šetati. Tako da moramo prilagođavati svoj život obavezi namaza. Pa ako smo na izletu, ako smo planinarimo, ako putujemo, ako smo u šopingu, ako šetamo, ako smo na poslu, moramo naći vrijeme od početka namaskog vremena do kraja namaskog vremena, ako ništa da klanjamo farze.