Ima li vjersko utemeljenje da se poslije dženaze ne ide pravo kući, pod navodnim znacima da ne donosimo smrt u kuću?

Pitanje je da li ima neko utemeljenje kad odemo na dženazu da ne idemo pravo kući, da odemo negdje malo u čaršiju, da odemo negdje na kahvu, da odemo na sok, jer ako budemo išli pravo kući pod navodnim znacima mi donosimo smrt u našu kuću. Da li to ima neko utemeljenje? Totalno, apsolutno ne. Na taj način kao da mi kažemo ako mi dođemo kući mi znamo, mi donosimo nesreću, mi donosimo nečiju smrt u našu kuću, što je apsolutno netačno. Možemo se 300 puta poslije dženaze vratiti kući i da niko u našoj rodbini u nekom skorijem vremenu ne umre, a možemo nakon dženaze 300 puta otići u slastičarnu i vratiti se kući pa da sutradan neko umre u našoj kući. Tako da te dvije stvari nemaju nikakvu uzročno-posljedičnu vezu. Čovjek kad ode na dženazu, ako ima potrebe direktno će se vratiti svojoj kući i ne treba se bojati. Sve su to neispravna uvjerenja, sujevjerja koja nemaju nikakve veze sa vjerom niti temeljima vjere.