Da li se maloljetnicima pišu grijesi ako svjesno zloupotrebljavaju to što su maloljetni i namjerno čine grijehe?

Imamo znači situaciju kada određena djeca su toliko inteligentna, oni znaju da još nisu punoljetni, pa to u datom momentu malo i zloupotrebljavaju pa određene grijehe rade, tvrdeći i govoreći da im se to ne piše zato što nisu punoljetni. Definitivno grijesi se djeci ne pišu sve dok ne budu punoljetni, bez obzira da li to oni zloupotrebljavali ili ne. Ali ostaje taj momenat da treba djecu odgajati, treba razgovarati, treba usmjeravati, treba savjetovati, treba kritikovati. Jer ako se dijete do neke petnaeste godine nauči psovati, lagati, krasti i tako dalje, ne daj Bože nekih drugih grijeha, teško je to sutra kada postane punoljetno: E sad, e sad sam punoljetan, više neću činiti. Tu dolazi do izražaja odgoj djeteta, odnosno uloga roditelja koji trebaju to dijete da odgajaju, da ga usmjeravaju, da mu kažu: Vidi sine, ti sada i nisi punoljetan i grijesi ti se ne pišu, ali nemoj da ti to postane navika pa će ti biti sutra teško da to ostaviš. Znači jednostavno ono što mogu da urade jeste odgoj, jeste razgovor, jeste usmjerenje, jeste kritika, a dijete znači sve dok je maloljetno inšallah biiznillah njemu se grijesi ne pišu.