Koji je propis za nađeni novac u manjoj količini?

Znači malo duže pitanje, ali rezime svega toga, vi znate da u islamu kada čovjek nađe određen imetak, određenu svotu novca, ako se radi o nekoj bitnoj svoti novca, njemu je bitno da to razglašava godinu dana. Tek nakon godinu dana on postaje vlasnik toga i može to potrošiti. Do godinu dana obaveza je njemu to da s vremena na vrijeme oglašava, samo da je našao imetak, ne spominje ni cifru niti svojstva. Tako kada dođe neko i kaže ja sam tog dana izgubio imetak, pita ga koliko i svojstva. Ako se potrefi da je odgovorio i količina i svojstva, on će mu predati taj imetak. Ako se niko ne javi, nakon godinu dana on može potrošiti taj imetak.

Radi se o tome šta je to što je obaveza obznanjivati. Imate određene sitne stvari koje čovjek ako nađe na ulici nije obaveza da prođe ovu proceduru, uzeće ih sebi i on postaje vlasnik takve stvari. Primjera radi, kada bi čovjek našao neku klasičnu, običnu olovku na putu koja vrijedi marku. Ili kada je u pitanju novac, da nađe možda marku ili dvije marke, to će uzeti i on postaje vlasnik toga.

Gdje je sada granica, šta moramo razglasiti, šta ne moramo? Islamski učenjaci su kazali: sve ono što u jednom narodu ima svoju vrijednost zbog koje bi ljudi bili spremni da se vrate i da traže takvu stvar. Tako da je teško to precizno odrediti, sve se vraća na vrijeme, na podneblje i na materijalno stanje i situaciju u kojoj ljudi žive. Ali evo primjera radi, u nas u Bosni neko ako bi izgubio marku, da li bi se on vraćao možda kilometar-dva i da traži tu marku? Ne bi. Da li bi zbog dvije? Ne bi. Da li bi zbog pet? Ne bi možda. Ali zbog deset, zbog dvadeset, pedeset sigurno bi. Tako da ako se radi o nekoj manjoj novčanici, možda marka, dvije, pa i pet, čovjek ako takvu stvar nađe može je uzeti sebi. Ali bogami ako nađe desetak maraka, danas za jednog penzionera deset maraka su lijepe pare zbog kojih bi se on možda vratio i stotinu i dvjesto metara, možda i kilometar, tragajući za tim svojim novcem. Tako da je to neka odrednica, teško je to odrediti hajde da kažemo precizno, već jednostavno vraća se na podneblje, vremena i prostora u kojem čovjek živi.