Znam da je samozadovoljavanje u islamu grijeh. Međutim, neki kažu da je mali grijeh, a neki da je veliki grijeh. Neki kažu da je veliki grijeh i da je iste razine kao blud. Čuo sam i da je dozvoljeno samozadovoljavanje ako smo u opasnosti od bluda. Pa me interesuje šta je u svemu tome istina?

Tačno je da je samozadovoljavanje, masturbiranje ili onanisanje u islamu zabranjeno. Kao što kažu određeni učenjaci savremenog doba, nije poznato da je to neko ubrojao u velike grijehe. Nikako to ne znači da se poigravamo sa tim, ali znači Allah najbolje zna, ne potpada onanisanje pod kategoriju velikih uništavajućih grijeha, ali je to zabranjeno u islamu.

E sada, da li je tačna druga konstatacija da onanisanje je dozvoljeno, postaje biti dozvoljeno onda kada se čovjek boji da će počiniti blud? U datom momentu ova konstatacija može biti tačna, ali može biti i netačna. Sa ovakvim konstatacijama ljudi mogu manipulisati i mogu ih zloupotrebljavati. Vjernik treba da se apsolutno potrudi da bude što dalje od bluda i da se čuva nemorala. Ali ako bi došao čovjek u neočekivanu situaciju da kaže ili ću počiniti blud ili ću svoje potrebe zadovoljiti putem onanisanja, svakako da je manji, manji grijeh onanisanje i masturbiranje nego bludničenje. Ali moramo to ovako shvatiti. Znači grijeh je, ali ovo je manji grijeh u datom momentu. A ne da čovjek jednostavno danas jednostavno svaki neoženjen momak može za sebe kazati ja se bojim da ću počiniti nemoral. Ne, znači kada čovjek dođe u situaciju da kaže ja doista biram da počinim nemoral, blud ili onanisanje, tada mu kažemo čovjek će putem onanisanja ublažiti svoje prohtjeve, ali to i dalje ostaje zabranjeno. To i dalje ostaje, to i dalje ostaje zabranjeno.