Da li ćemo biti pitani za ružne misli na Sudnjem danu?

Islamski učenjaci kada govore o ružnim mislima spomenuli su dvije vrste misli. Imamo misli koje šejtan donosi čovjeku i koje su hajde da kažemo sekundarne, putem kojih šejtan čovjeku došaptava određene loše stvari. To je nešto od čega se čovjek ne može zaštititi. I to je ono zašto čovjek neće biti pitan na Sudnjem danu kao što je došlo u vjerodostojnim hadisima, došaptavanje šejtana, to je ono što čovjek zbog čega neće biti pitan na Sudnjem danu zato što je to nešto čega se ne možemo sačuvati. To su šejtanove vesvese i došaptavanja.

I imamo jedan drugi problem, a to je prepuštanje lošim mislima. Ako je šejtan ne daj Bože došao čovjeku i poziva ga da učini nemoral i onda on legne i počne razmišljati pa bi, pa ne bi, pa mogao bi, pa lijevo, pa desno, to je nešto što bi moglo biti sporno i što bi čovjeka moglo odvesti u grijeh. Iako i takav način razmišljanja teško je kazati za njega da je čovjek griješan jer sve to se dešava u mislima, ali definitivno na taj način se otvaraju vrata ka zlu i grijesima. Tako da ona prva misao koja čovjeku dođe u momentu došaptavanja, za to čovjek neće biti sigurno pitan zato što je to nešto čega se ne možemo sačuvati, to su šejtanove vesvese i došaptavanja, ali se čovjek vjernik ne treba prepuštati. Treba da prouči euzu, bismillu, da spomene Allaha, da promijeni položaj, a ne da leži i da nastavi razmišljati o lošim stvarima.