Da li je dozvoljeno ubirati voće, na primjer jabuku ili krušku, ako se nalaziš u nekoj šetnji kroz prirodu?

Pa imamo tri neke podopcije. Da znaš čija je njiva i voćka, ali znaš da tim čovjeku ne bi smetalo što si ubrao. Da ne znaš čija je njiva, ali pretpostavljaš da je privatna. I da misliš da je to državna imovina. U svakom slučaju islamski učenjaci su kazali da insan kada prolazi pored tuđe imovine treba da zovne, da vikne, ne bi li možda dozvao i ne bi li možda negdje u blizini bio neko ko je vlasnik toga. Ako se vlasnik javi, onda će od njega tražiti dozvolu da uzme nešto od voća, da pojede, da se malo osvježi.

Ako nema nikoga, islamski učenjaci su kazali da je dozvoljeno, dopušteno čovjek uzme, ali znači onoliko koliko mu je potrebno da pojede, a ne da tovari u neke kante ili vreće ili kese i da to nosi. Ali znači da čovjek uzme onoliko koliko će pojesti bez dozvole, pogotovo u ovom slučaju prvom gdje kaže prolazimo pored privatne imovine a ubijeđeni smo da vlasnik nema ništa protiv da se to uzme, u tom slučaju svakako da može. Ako ne znamo ko je vlasnik, mi možemo što naš narod kaže zovnuti, viknuti. Ako vidimo da nema nikoga, da uzmemo jednu jabuku, dvije, tri, da pojedemo, da se osvježimo, nema ako Bog da u tome ništa sporno.