Kako osoba može sama sebi učiti rukju, šta tačno treba učiti i na koji način?

Znači pitanje je kako i na koji način da čovjek sam sebi uči rukju. Imamo znači nekoliko načina i metoda kako čovjek može da uči rukju.

Možemo učiti rukju na način da čovjek uzme, znači spoji ruke, uči Kur'an u svoje ruke, pljucne nakon toga u ruke i nakon toga potare po svome tijelu. Možemo staviti, ako imamo određene bolove u nekom od dijelova tijela, možemo staviti na taj dio ruku i možemo isto tako učiti Kur'an.

Bez obzira šta, znači nisu kada je u pitanju rukja stvari nisu definisane koliko se šta uči i koje sure se uče. Sav Kur'an je ljekovit. Da učimo Fatihu, da učimo Ajetul-Kursiju, da učimo Kul euzu bi rabbil-felek, Kul euzu bi rabbin-nas, Kul huvallahu ehad ili bilo koju drugu suru, sve je sve je to ispravno. Broj ponavljanja znači ovisi o nama i našem raspoloženju, koliko želimo ponavljati.

Znači možemo skupiti ruke, učiti Kur'an, nakon toga potrati tijelo. Ako nas određen dio tijela boli, možemo na njega staviti svoju desnu ruku i tako učiti Kur'an. Možemo proučiti Kur'an na vodu i rekli smo pljucnuti bez pljuvačke ili na hranu, nakon toga to konzumirati, piti ili jesti. Sve su to inšallah dozvoljeni načini učenja rukje samome sebi.

I kao što kažu islamski učenjaci, osnova je učenje rukje samome sebi. Za vrijeme Božijeg Poslanika niti poslanik niti ashabi su imali nekoga za koga su govorili: 'E idi kod njega neka ti on uči rukju.' Znači osnova je da sam sebi čovjek uči rukju, ali ako ima potreba znači i neko ima malo više prakse i znanja i bogobojaznosti, zna više Kur'ana, možemo otići kod nekoga da nam prouči rukju, ali osnova je, to je temelj, da svako sebi uči rukju.