Da li kada klanjam i ustajem sa sedžde mogu da ustajem bez korištenja ruku, tačnije da li je bitno kako ustajem?

Da li kada klanjam i ustajem sa sedžde mogu da ustajem bez korištenja ruku, tačnije da li je bitno kako ustajem? U svakom slučaju, bilo kako da čovjek ustaje sa sedžde inšallah njegovo ustajanje je validno. Samo je pitanje da li je pohvalno i da li treba da čovjek znači, bili smo na sedždi, vraćamo se, da li čovjek treba da se vrati u sjedeći položaj pa da se nagne na ruke i da ustane ili će ustati da rukama se ne oslanja na tlo. To je sada znači razilaženje kod islamskih učenjaka. Postoji hadis koji bilježi imam Buharija od poznatog ashaba Malik ibn Huvejrisa. Malik ibn Huvejris je ashab koji je prenio namaz kako je klanjao Božiji Poslanik, alejhis-selam, pa je jedne prilike došao u jedno društvo i kaže: 'Ja ne želim da klanjam osim iz jednog razloga da vidite kako ja klanjam, a ja ću klanjati onako kako je klanjao Božiji Poslanik, alejhis-selam.' Pa prenose ljudi koji su ga gledali, kažu da kada bi klanjao, kada bi se vraćao sa sedžde, sjeo bi, nakon toga bi se nageo rukama na zemlju i tako bi ustao. Tako da velik broj islamskih učenjaka, od kojih su i tri mezheba, smatrali su da čovjek kada ustaje da treba, da je pohvalno i lijepo da se nagne na ruke. Ali ako čovjek to ne bi uradio, ništa nije pogrešno i neispravno uradio, njegov namaz je apsolutno ispravan. S tim što ima učenjaka koji su smatrali da čovjek uopšte ne treba tako da radi, direktno će ustati bez da se oslanja rukama na zemlju. To je jedan hajde da kažemo sunnet u namazu, oko njega ne treba praviti što bi rekao zatezanje, lično sam uvjerenja na osnovu ovog hadisa koji bilježi imam Buharija da je pohvalno i lijepo da čovjek koji želi da ustane da nakon sedžde se prvo vrati u sjedeći položaj, nakon toga da se nagne rukama na tlo, znači ili rukama ovako ili znači šakama, i nakon toga da ustane.