Ako nam hodža na rukji pred nama napiše na papirić naravno arapskom nešto i stavi u flašu vode i kaže da to pijemo, da li je to dozvoljeno?

Da li je dozvoljeno napisati nešto na papir čistom tintom i to skvasiti u vodu i piti tu vodu? Generalno to nije bila praksa ni Poslanika ni prvih generacija. Ali Ibn Kajjim i neki učenjaci su to dozvolili, ali pod nekoliko uvjeta. Znači, da se piše čistim mastilom i da ono što je napisano su kur'anski ajeti.

U ta dva slučaja, ako se takav papir znači skvasi i voda da se popije, inšallah to su dozvolili određeni učenjaci, ali pod dva uvjeta, znači da tinta kojom se piše je od čiste materije. Oni to navode u arapskom na primjer da bude znači boja za'ferana, šafrana, šafranom da se nešto ispiše i da se pišu kur'anski ajeti. Ovdje se kaže: 'Napisao je nešto.' Moramo znati šta je napisao i mora se pisati čistom tintom kako kad se to sapere da se to onda može piti.

U svakom slučaju, ja sam stava da je bolje pridržavati se ispravnih i potvrđenih načina i metoda liječenja kao što je učenje rukje, učenje Kur'ana, zikrullahi, učenje zikrullaha, učenje dove, učenje zaštite, korištenje zemzema, korištenje meda, korištenje ćurekota, sve su to stvari koje su potvrđene sunnetom Božijeg Poslanika. Sapiranje papira na kojem je napisan kur'anski ajet čistom tintom nije bila praksa Božijeg Poslanika, ali dio učenjaka je to dozvolio.