Da li je ispravan namaz osobi koja se teško budi za sabah i često zijeva tokom klanjanja?

Kada je u pitanju zijevanje u namazu, zijevanje u namazu ne kvari, ne kvari namaz. Zijavanje u namazu ne kvari namaz. To je jedna stvar. Lijepo je i pohvalno da čovjek kada mu dođe nagon za zijevanjem da se strpi, da ne otvara usta. Koliko god može, jer je došlo u vjerodostojnim hadisima da je propisano i lijepo da se čovjek strpi. Ako već mora zijevnuti, onda će staviti ruku na usta. Namaz je validan, treba se čovjek boriti sa tim da jednostavno usta ne otvori. Tako je došlo u vjerodostojnim hadisima. Ako već zijevne, onda da stavi ruku, da stavi ruku na usta.

Ako su doista to velika zijevanja, hajde da kažemo nešto što nije normalno, nije loše, ne treba se čovjek strašiti i plašiti, ali nije loše da se možda ode kod nekog provjerenog učača rukje da se vidi ima li kakvih simptoma, ima li kakvih simptoma bolesti kada je u pitanju džinsko-šejtansko djelovanje. Jer određen dio učenjaka je spomenuo da prekomjerno zijevanje, prekomjerno zijevanje, kako na sabahu tako i na drugim namazima, može biti pokazatelj da čovjek ima potrebe za rukjom. Ali ako se radi samo eksplicitno o sabahu, logično je da čovjek malo ima potrebu da zijevne zato što je tek ustao iz postelje. Tako da čovjek treba da se ponaša ovako kako smo kazali, namaz je sigurno ispravan, treba se truditi da začepi usta maksimalno koliko može, da jednostavno nadvlada zijevanje, i treća stvar, ako već dođe do zijevanja da stavi ruku na usta. Ako se to bude manifestovalo u svim drugim namazima, onda nije loše i da se obrati za učenje rukje nekome ko ispravno uči rukju.