Vozim motor i volim brzu vožnju. Vjernik sam i klanjam svaki vakat. Ukoliko padnem sa motora prilikom brze vožnje i poginem, kakva je to smrt? Interesuje me jer se svakodnevno izlažem takvim riziku, takvom riziku, ali ne bih htio da preselim na taj način ukoliko se to smatra samoubistvom.

Čovjek vjernik treba da zna da Allah džellešanuhu čovjeku podario njegovo tijelo i da je to emanet. U vjerodostojnom hadisu je došlo da će čovjek na Sudnjem danu biti pitan za svoje tijelo kako ga je koristio. Allah nam dao razum i dao nam tijelo. I sada se mi svjesno izlažemo velikim brzinama, šta je to osim Allah džellešanuhu kaže: "Nemojte se svojim rukama bacati u propast." Čovjek će možda stotinu puta voziti i neće ništa biti, a nakon toga jednom će nastradati. I ne samo to, i ugrožava na taj način sigurnost drugih. Neko ko je bio na cesti, neko ko je bio u drugom autu, ni kriv ni dužan će poginuti, ostati invalid čitav život i tako dalje. Tako da, kao što kažu islamski učenjaci kada su u pitanju ograničenja brzine i šta ja znam slične stvari, čovjek vjernik treba da poštuje ograničenja koja su postavile institucije koje su nadležne za to. Tako da vjernik ne bi trebao da se poigrava sa motorima, autima, znači da ih vozi nekontrolisano, da se izlaže sebe i svoj život. Naš život je emanet, naše tijelo je emanet. Šta mislite čovjek mlad, zdrav, i sutra ima neku saobraćajnu nesreću i čitav život invalid. Ne može kupati se, ne može se oženiti, ne može klanjati, ne može ovo, ne može ono, a Allah mu dao zdravlje, Allah mu dao tijelo, i zbog njegovih budaleština i zbog njegovog znači hira, to je samo hir, čovjek uništi sebe, uništi druge ljude, uništi imovinu, uništi auto, uništi motor, uništi znači ljude iz svoga okruženja. Zato vjernik ne treba da se svojim rukama baca u propast.