Obavljam svih pet dnevnih namaza, učim Kur'an, dovim, klanjam nafile, postim i tako dalje. Ali imam problem sličan kao depresija i anksioznost. Često pijem lijekove za smirenje jer imam napade straha, panike i došaptavanja o smrti. Ovo o smrti ne smatram svojim sopstvenim razmišljanjem nego šejtanovim vesvesama. Nekada plačem, uplašena sam i imam napade panike. Hvala Allahu na svakom stanju, znam da je i to prolazno, ali da li je možda potrebno učiti rukju jer ovo nisu normalne depresije i anksioznosti?

U svakom slučaju osobe koje imaju ovakve simptome trebaju da poduzmu nekoliko stvari. Prva stvar, nema nikakve smetnje da se ode, osobe koje imaju simptome anksioznosti, straha, došaptavanja, nesigurnosti i mnoge druge slične stvari, nema smetnje da se ode kod povjerljive osobe koja uči rukju da vidimo možda su određene stvari nastale kao plod džinsko-šejtanskog djelovanja. To je jedna stvar.

Druga stvar, to ne isključuje ovo što spominje naša sestra, odlazak kod doktora, savjetovanje pa i uzimanje određenih tableta. Treća stvar, što više dove, jačanje samopouzdanja, pomoć porodice i prijatelja, što više dove i bogami mora trud. Jednostavno u tim momentima presudno je da čovjek kaže hoću, mogu, želim i tako dalje. Znači u ovakvim situacijama borba je neminovna, mora se čovjek boriti sa nefsom, boriti se sa šejtanom, pomoć prijatelja je itekako bitna, želja, htijenje, pokušaj, učenje Kur'ana, dova, medicina, rukja.

To insan kada poduzme, ako Bog da rezultati će biti pozitivni, ali na kraju krajeva on je poduzao sve što je mogao šerijatski ispravno, ako i ne bude rezultata tada će se strpiti i to je iskušenje za koje će biti velike, velike nagrade ako Bog da na Sudnjem danu. Tako da znači poduzeti ovo što smo spomenuli, i medicina, i rukja, dova, strpljenje, prijatelji, poznanici, htijenje, trud, želja, hoću, mogu, samopouzdanje, oslonac na Allaha. Nakon toga ako ne bude pomaka, sabur, strpljenje na iskušenju zbog kojeg će čovjek biti dobro nagrađen.