Da li je obavezno učiti dovu na kraju hatme Kur'ana i mogu li u njoj spomenuti svoje pretke?

Četvrto pitanje, moje pitanje se odnosi na hatmu dovu koja se nalazi na kraju Kur'ana. Učim Kur'an svaki dan obavezno, tako da na kraju godine proučim četiri hatme. Da li je obavezno učiti dovu na kraju Kur'ana i mogu li ja spomenuti svoje pretke u dovi?

Islamski učenjaci kada govore o dovi na kraju hatme, generalno su kazali islamski učenjaci, generalno jedno pravilo, da nakon što čovjek uradi neko dobro djelo nema smetnje da uputi dovu Allahu džellešanuhu kao vid jednostavno to je ambijent, ambijent, čovjek je uradio neko dobro djelo i postoji mogućnost da zbog toga mu se uzvišeni Allah subhanehu ve te'ala odazove. Zabilježeno je u hadiskim zbirkama da Enes radijallahu te'ala anhu, bilježi imam Darimi, da je Enes radijallahu te'ala anhu kada bi završavao hatmu sazvao bi članove svoje porodice i na kraju hatme bi proučio dovu a oni bi bili tu i oni bi na to aminovali. Tako da inšallah bi iznillah nema smetnje da čovjek nakon što završi hatmu Kur'ana prouči dovu.

E sada da li će ta dova biti dova koja je napisana u Kur'anu, da li će to biti dova koju će on kazati svojim riječima, da li će on u sevap učenja pokloniti nagradu učenja nekom od svoje rodbine, sve je to, sve su to stvari koje su inšallah bi iznillah dozvoljene i dopuštene. Imamo praksu od ashaba Enesa ibn Malika radijallahu te'ala anhu da je on prakticirao kada bi završio hatmu da bi okupio članove svoje porodice i uputili bi Allahu subhanehu ve te'ala dovu što je pokazatelj da to djelo ako Bog da ima svoje utemeljenje. Tako da ta dova može biti dova koja je napisana u mushafu a može biti i bilo koja druga dova.