Idem na halku Kur'ana, ali kada dođe vrijeme obilježavanja mevluda i noći kao Lejletul-Regaib, ne znam kako da se ponašam jer znam da je to novotarija. Ako ne odem, prijateljice se ljute i kritikuju me. Šta da radim?

U svakom slučaju vjernik kada spozna istinu i kada spozna da je nešto neispravno i novotarija, onda bi trebao da to svakako ostavi. Oni ljudi koji će ga zbog toga smatrati manje bitnim, manje vrijednim i prekinuti prijateljstvo sa njim, oni u osnovi nisu njegovi pravi prijatelji. Čovjek treba svojim prijateljima da kaže: 'Izvinite, ja novotarijom smatram mevlud, smatram Lejletul-Regaib novotarijom i zbog toga ne prisustvujem. Ako vi zbog toga mene ne prihvatate, pa mi u osnovi onda i ne treba da budemo prijatelji, jer vi znate da je to neispravno i ne samo da znate da je neispravno, vi prisustvujete i želite i mene navesti da budem zajedno sa vama u tim novotarijama, što svakako nije ispravno.'

Tako da vjernik treba da da prednost Allahu, Njegovom Poslaniku, propisima vjere, što bi naš narod kazao Allahov hatar treba da mu bude na prvom mjestu. Svakako neće na grub način ljudima pristupati, kazaće tim svojim prijateljicama: 'Ja ne mogu prisustvovati, čula sam, naučila sam da je to neispravno, Allah nas nagradio, i vi bi trebale razmišljati i vi da ne prisustvujete, da zajedno se spasimo tih novotarija. Ali ako ćete me zbog toga odbaciti, što ja ne želim s vama da budem u novotariji, onda doista ne zaslužujete da budete moje prijateljice.'

Jer kako bi se te novotarije iskorijenile ako ne bude neko ko će dići svoj glas, neko ko će bojkotovati, neko ko će reći neću da idem. Znači mora neko biti ko će to kazati, neko ko će to prakticirati. Tako da u ovom slučaju treba lijepo pojasniti zbog čega se ne ide, treba lijepo pozvati da i te prijateljice ne idu, a ako će se ljutiti zbog toga, onda i ne trebaju biti prijateljice.