Klanjam već šest godina i trudim se da prakticiram sunnet. Ono što me muči je ružan govor koji ponekada izađe iz mojih usta, pogotovo kada sam na poslu. Kako da se kontrolišem?

Znači ovdje jedan, mislim da je ovo brat, traži savjet kako da se kontroliše nekada kada je na poslu, iako je praktičar vjere i ljudi ga znaju kao muslimana, nekada mu izleti neka riječ koja je vulgarna ili neki vid psovke, pa se on poslije toga kaje jer zna da to ne doliči vjerniku, pa pita za savjet kako i na koji način da prevaziđe tu stvar. U svakom slučaju, naše podneblje je podneblje u kojem doista čovjek veoma lahko može čuti, vidjeti, naučiti različite vulgarne izreke i psovke. Tako da nije ovo ništa, da kažemo, novo, nije ovo ništa, da kažemo, tolika neka bruka i sramota, jer jednostavno čovjek živi, s ljudima kontaktira, oni neprestano psuju, jednostavno njegov jezik vremenom počne da ponavlja takve stvari. Ono što bi vjernik trebao jeste znači svakako Oni koji se budu borili i trudili na Našem putu. Treba truda, samo kontrole, treba samoobračuna, treba odgoja, treba strpljenja. Pa čak u datom momentu da čovjek zauzme, znači, svoj jezik zaokupira zikrom, učenjem Kur'ana, da pazi prije nego što izgovori, da ne dozvoli svom jeziku da rekne nešto prije nego što mu mozak dadne saglasnost: Da, možeš to kazati. Jer jednostavno to jeste vjera, da se čovjek kontroliše, da jezik ne pusti da priča onako kako hoće, već kontrolišemo svoj jezik učenjem Kur'ana, zikrullah, znači, pa čak možda i neki vid kao neke kazne, u smislu čovjek sam sebi kaže: E, ako reknem vulgarnu riječ, hiljadu puta ću kazati elhamdulillah, hiljadu puta ću kazati estagfirullah ili salavat na Božijeg poslanika, kao neki vid, kao neki vid kazne, odgojne kazne, dok čovjek, ako Bog da, ne savlada i ne ostavi te loše navike. Svakako veoma je bitno da čovjek zna da je jezik opasan organ, da meleki zapisuju ono što kaže, ljudi slušaju, pa je mnogo bitno da čovjek ima tu samokontrolu, samoobračun, da svoj jezik okupira onim što je korisno i da svoj jezik kontroliše. Ne može čovjek dozvoliti da njegov jezik kaže nešto onako automatski. Mora čovjek kontrolisati svoj jezik.