Radim u rudniku, u jami, i nemam mogućnost da izlazim napolje u toku radnog vremena. Jama je prljava i nije uslovna za obavljanje namaza. Šta vi mislite da je ispravno, da li da klanjam u jami ili da naklanjavam kada dođem kući?

Namaz je vremenski određena obaveza. Innes-salate kanet 'alel-mu'minine kitaben mevkuta. Doista je namaz vremenski određena obaveza. Čovjek je obavezan da se sebe, svoj život, svoj posao prilagodi obavljanju namaza. Znam, više mi se ljudi žalilo da u jamama doista je neuvjetno za klanjati, ne što je što se klanja na zemlji zato što ljudi na mnogim mjestima obavljaju fiziološku potrebu, ali isto tako čovjek ne smije to biti razlog, čovjek mora naći neko mjesto koje je čisto, znači dovoljno je ima svoju lampu da posvijetli, ako posvijetli znači u mraku, ako ništa tu ne vidi od nedžaseta, od nečistoće, u sve to može staviti neku dasku, može staviti svoj neki prsluk i tako dalje, znači jednostavno to je ono što je njemu naređeno, da pogleda ako ne vidi da je da je išta znači ne daj Bože izmet ili da vidi da je mokro od mokraće, ako vidi da je suha zemlja, čak može uzeti krampu malo samo zemlju što bi rekao onaj posuti suhu zemlju i tu klanjati. Znači staviti neku dasku, staviti neki stiropol, staviti neki kamen ili prostrti svoju odjeću i na tome klanjati, ono što mi što je nama naređeno jeste da mi pogledamo. Ako mi ništa ne vidimo, mi ćemo tako i klanjati, tako da namaz se mora klanjati u namaskom vremenu. Greška je, ali baš velika greška i veliki grijeh odgađati namaz iz tog razloga, znači i da se namaz kao naklanjava, ne postoji u islamu naklanjavanje namaza. Naklanjavanje namaza je validno samo ako se prespava ili namaz zaboravi. Svakako u rudniku ljudi rade sa zemljom, ali zemlja u osnovi je čista, tako da rudar znači to što su mu ruke crne ili lice crno, to uopće znači nije nečisto, zemlja je čista, tako da čovjek može tako klanjati.