Mene zanima je li se u vrijeme Poslanika koristio tespih kao pomagalo u činjenju zikra? Kako je navedeno, od košpica hurmi i kamenčića ili se slično zikrilo i tako dalje?

U svakom slučaju, imamo dvije stvari odnosno tri koje su vezane za propis tespiha. Prva stvar, Božiji Poslanik je zikrio na prste desne ruke. Znači to je zabilježeno u vjerodostojnim hadisima da je Božiji Poslanik, alejhi selatu ve selam, zikrio na prste desne ruke. To je jedna stvar. Druga stvar jeste da imaju neke predaje da su neki ashabi zikrili, spominjali Allaha tebareke ve te'ala brojeći to na košpice od datula ili na kamenčiće. Postoji jako razilaženje u osnovi da li su te predaje od ashaba vjerodostojne ili ne. Dobar dio učenjaka smatrao je da te predaje u osnovi su daif i da se ne mogu koristiti kao dokaz u islamu. Treća stvar, korištenje tespiha u osnovi je olakšica. U smislu, ne treba smatrati tespih sam tespih, korištenje tespiha ibadet. Tespih je olakšica da nam olakša prebrojati broj zikra. Tako da čovjek ako bi i koristio tespih, duboko se nadam da nije uradio ništa što je sporno. Sunnet je i ljepše koristiti, znači zikriti na jagodice prstiju, ali ako bi čovjek jednostavno teško mu, zabroji se, pogriješio bi, da uzme tespih i da broji zikr na tespih, ako Bog da nije napravio, nije napravio duboko se nadamo nikakav grijeh, da ne smatra da je tespih sam po sebi ibadet. Da je to nešto sveto, ne, tespih je obična plastika, obični kamen, koji olakšava čovjeku da prebroji koliko puta je spomenuo određeni zikr. Ako tako pristupimo tespihu, ako Bog da duboko se nadamo da nismo grješni, ali opet kažemo bolje je i bliže je sunnetu da zikr kojeg govorimo brojimo na prste desne ruke.