Da li je dozvoljeno da se kurban realizira u nekoj državi u kojoj čovjek ne živi, poput Afrike?

Jedno od pitanja koje se često postavlja jeste i da li je dozvoljeno da se kurban realizira u nekoj državi u kojoj čovjek ne živi, a veoma često se pitanje postavlja za Afriku. Najljepše je da čovjek zakolje kurban svojom rukom u mjestu gdje živi. To je najljepše. Ali koliko je Bosanaca koji žive u Minhenu, u Berlinu, u Amsterdamu, u New Yorku, u Australiji, u Sydneyu i tako dalje. Gdje će čovjek u Minhenu naći kurban? Nemoguće. On je prinuđen da traži da nekoga opunomoći. E sad to opunomoćenje može biti u Bosni, može biti u Albaniji, može biti u Turskoj, može biti u Jordanu, a može biti u Africi. Tako da je dozvoljeno čovjeku koji ne može zaklati kurban svojim rukama u mjestu gdje on živi, dozvoljeno mu je da opunomoći nekoga ko je povjerljiv, ko zna propise, da to uradi za njega. Tako da nema nikakve smetnje da čovjek, ako zna povjerljive pojedince ili povjerljive organizacije, da s njima dogovori da mu zakolju kurban ili u Bosni, ili u Makedoniji, ili u Albaniji, ili u Africi. Čak u datom momentu lično sam bio u Africi, vidio sam dole potrebu. Kod nas znamo situacije gdje ljudi kurbansko meso bacaju, a dole ljudi jednom godišnje jedu kurbansko meso. Čak u tom momentu smatram da je bolje, prioritetnije da bi naš kurban, da bi se od njega neko okoristio, bolje ga je poslati onome ko će mu se obradovati i onome ko će ga pojesti i okoristiti se time.