Inače je znao da bude nasilan i da digne ruku na mene, međutim posljednje vrijeme to je sve češće. Svako moje neslaganje sa njegovim mišljenjem smatra neposlušnošću. Moje promjene raspoloženja ne razumije, jako cijeni sebe, ali kada sam ja u pitanju to ne pokazuje. Njegovo udaranje je pretežno šamaranje i udaranje šakama. Ja sam trudna četvrti mjesec. Stalno ponavlja kako ima pravo da me prebije ako sam neposlušna. Imam dvije starije kćerke koje su često svjedok tome.

U svakom slučaju ništa novo, na zapadu ništa novo, to smo mi. Najgore u svemu tome je što je ova žena spomenula u početku da je to čovjek koji je šerijatski obrazovan. Čovjek šerijatski obrazovan tuče ženu šakama i šamarima i u svemu tome kaže da je to ispravno šerijatski i da on ima pravo na to. Mi smo više puta govorili o tome i u svemu tome i još najgore od svega toga da to radi pred svojom drugom djecom. Mi smo govorili o tim situacijama, ako već postoji potreba do te mjere žena da je nepokorna, kako se rješavaju u islamu ti problemi, pa smo kazali da prvo čovjek treba da savjetuje ženu. Nakon toga da se da se znači od nje odvoji u postelji. Nakon toga tu dolaze ti neki odgojni udarci gdje su učenjaci kazali ne smije se udarati u lice i ne smije se udarati udarcem koji će ostaviti traga, masnicu. To bi onda u sadašnjem vremenu bilo rečeno evo ovako, jer sve što je jače od ovoga ostaviće masnicu. Evo da čovjek kaže: "Pa ženo nemoj brate, vidiš da više imam problema, toliko si nepokorna, moram te udariti, evo moram te ovako udariti." Ništa više od toga. Ali prije toga mora biti savjetovanje, prije toga mora biti znači pokušaj da se to pitanje riješi tako što će čovjek se odvojiti od žene u postelji. Ovo sve u slučaju da je čovjek u pravu, žena kriva 100% i on rješava problem. A šta u slučaju kada čovjek nije u pravu, žena u pravu, ali on zbog svoje tvrdoglavosti, svog balkanskog mentaliteta ne može shvatiti da je žena u pravu i on evo ima šerijatsko pravo da nju išamara i da je šakama istuče. Pa je haram, zabranjeno da čovjek preskoči ove dvije odgojne mjere, da prvo pređe odmah na znači udaranje. To je jedna stvar. Druga stvar, i rekli smo ako dođe do udaranja onda to se rešava na način da ne smije se udarati po licu i ne smije se udarati udarcima koji ostavljaju traga na tijelu. Treća je stvar što to čovjek još radi pred svojom djecom, znači da o negativnim posljedicama i psihičkim i i i islamskim i svakim drugim ne treba govoriti normalnoj osobi. Tako da znači ne želimo uopšte da se stavljamo na nečiju stranu, da kažemo ko je kriv i ko nije kriv, da bi znali ko je kriv u ovakvim situacijama morali bi saslušati obje strane. Ali da čovjek griješi u načinu rješavanja problema, apsolutno da. Znači već ako je žena nepokorna mužu, onda se u islamu tako ne znači rješava nepokornost supruge, da je čovjek savjetuje, nakon toga se odvoje u postelji, nakon toga i da pristupi odgojnim udarcima izbjegavajući lice, izbjegavajući udarce koji će ostaviti traga na njenom tijelu.