Da li trebaju otići na rukju supružnici koji imaju simptome sihra, rastave braka, i koji imaju dosta problema u braku? Inače su vjernici, klanjaju i poste i rade mnoge druge ibadete. Ili je bolje da osabure i da ne idu na rukju?

Možda jedno i čudno pitanje, ali ovo je pitanje o kojem su islamski učenjaci govorili već poodavno, a to je da li je čovjeku obaveza kada je bolestan da se liječi. Pazite, imate pitanje u islamu da li je čovjeku obaveza da se liječi. U svakom slučaju da ne bi sad detaljisali oko toga, ovdje je pitanje čovjek i žena znaju da imaju problema sa sihrom, da li je bolje da ne idu kod učača rukje ili da odu. Ja lično smatram da je najbolje da pokušaju sami sebi učiti rukju. Nažalost mi u većini slučajeva dok ima čovjek problem odmah daj da idem kod nekoga. Bolje je i kažu islamski učenjaci prioritetnije i sevapnije i inšallah učinkovitije da čovjek sam sebi uči rukju. Da čovjek nauči one dove koje se uče, jutarnji, večernji zikr, da nauči nešto od Kur'ana i da sam sebi uči rukju. To je bolje. Ili da muž uči ženi, žena da uči mužu i to je i to je ispravno i dobro.

E sada, ako jednostavno taj problem, ta bolest vide da jednostavno ostavlja na njih velikog traga, da ne mogu saburati, da jednostavno bračne nesuglasice su velike, nema nikakve smetnje da oni odu. Ono što je došlo jeste da čovjek koji ode i traži da mu se uči rukja neće biti od onih 70.000 ljudi koji će ući u Džennet bez polaganja računa. Ali to ne znači da je to zabranjeno, to ne znači da je to haram. Nije nikakav problem niti je šerijatski zabranjeno da čovjek ode da mu se uči rukja kod osobe koja ispravno uči rukju. Ali isto tako da prouči sam sebi ili da osaburi na određenom problemu, da se strpi radi Allaha tebareke ve teala, isto to sve su to dozvoljene i dopuštene stvari.