Mogu li ja da postim za svoje roditelje kada dođe ramazan ili samo za jedno od njih dvoje i hoće li se to njima upisati u dobro djelo?

Kada dođe ramazan, insanu je obaveza ako je punoljetan da posti za sebe. Ne može čovjek postiti za nekog drugog. Znači to je lična obaveza, farz-i ajn, svaka osoba koja je punoljetna, koja je zdrava, koja je pametna, koja je kod kuće, obavezna je da posti. Tako da ne može čovjek dati prednost nekome drugom nad sobom. Ako je nastupio ramazan, mi smo ti koji treba da postimo. Čovjek je umro i u islamu znači ta obaveza, teklif, vrijedi dok je čovjek živ. Čovjek dok je od punoljetstva do smrti klanja, posti, daje zekat, ide na hadž. Onog momenta kada umre, nemamo mi više znači obaveze da postimo za njega, jer on više nije šerijatski obveznik.

Jesu islamski učenjaci spomenuli na osnovu vjerodostojnih hadisa da se za mejjita može učiti dova, da se može dati sadaka, da se može obaviti hadž, umra i tako dalje. To su djela koja možemo uraditi. Ali u ovom slučaju konkretnom ne možemo mi ako je danas nastupilo podne kazati: 'Idemo klanjati ja sad za svog babu, on mrtav.' Mi smo ti koji trebamo klanjati, mi smo ti koji trebamo postiti. Tako da nije ispravno u ramazanu postiti za nekog drugog.

Imamo mi pitanje ako je insan ostao dužan postiti, jer imamo vjerodostojan hadis da je Božiji poslanik alejhi selatu ve selam kazao: 'Ko umre, a imao je dug da naposti nešto, neka to za njega naposte njegovi nasljednici.' Znači to je nešto drugo, da napostimo ono što on nije napostio, ali da mi u ramazanu postimo za nekog drugog, to nikada niko od učenjaka nije kazao da je dozvoljeno.