Šta bih ja mogla kao dijete svoga oca da činim u njegovo ime da mu Allah oprosti njegove grijehe, pored toga što dovim za njega? Jako sam počela bivati opterećena razmišljanjem o tome.

Pitanje znači šta dijete može učiniti za svoga roditelja koji je umro. Ono što dijete može raditi za svoga roditelja koji je umro jeste prva stvar dova. Doviti što više, doviti u svim nekim lijepim situacijama, na sedždi, u zadnjoj trećini, kod Kjabe, između ezana i ikameta, prije iftara i tako dalje. Znači doviti za svoga oca, za svoju majku: 'Ja Rabbi oprosti mojim roditeljima, Ja Rabbi smiluj im se, Ja Rabbi sačuvaj ih kaburskog azaba, Ja Rabbi učini kabur mojih roditelja džennetskom baščom' i tako dalje. Znači doviti Allahu džellešanuhu da im oprosti, da im se smiluje, da im olakša kaburske muke i kaburska pitanja.

Druga stvar, udijeliti sadaku u njihovo ime. Znači u vjerodostojnim hadisima je došlo da je Allahov poslanik dozvolio, potvrdio da mejjit ima koristi od sadake koju živa osoba udijeli na njeno ime. Znači kada neko od nas, od naših roditelja umre, mi ako dajemo sadaku a dajemo sa namjerom: 'Ja Rabbi ovo dajem u ime svoga oca, na njegovo ime', on će imati zbog toga nagradu. Znači imamo dovu, imamo sadaku. Imamo potvrđeno isto tako da imaju mejjiti koristi od vraćanja dugova za njih. Znači ako su ostali dužni, mi ako vratimo za njih dug, njima će to biti korist. Obaviti hadž ili umru. Ako nisu obavili hadž i umru, ako se obavi za njih hadž ili umra, a znamo svi kakve su velike nagrade za obavljanje hadža i umre, oni će ako Bog da za to imati nagradu.

To su neka osnovna djela. Postoje hadisi u kojima je Božiji poslanik dozvolio da se posti za mejjita post kojeg nije uspio ispostiti, ali mi smo o tome više puta pojašnjavali i detaljisali kako i na koji način se razumijevaju takvi hadisi.