Ako dijete ne priča sa majkom i kada ona umre ne halali mu, da li to dijete na bilo koji način poslije majčine smrti može naći smiraj i može li se pokajati?

Generalno ne bi čovjek trebao da se dovede u situaciju da ne govori sa svojim roditeljima. To je generalno i trebao bi se truditi bez obzira možda oni nekada i nisu u pravu, ali da proguta nešto, da osabura, pogotovo ako se već vidi da se čovjek rastaje sa svojim životom, pred kraj života trebao bi potruditi se maksimalno da bude blizu roditelja, da sa njim govori, da mu ispunjava želje, da mu čini dobročinstvo. To je generalno. E sada, desilo se šta se desilo. Čovjek nije govorio sa svojom majkom, ona umrla i ona mu nije halalila. Šta sad može uraditi? Može se pokajati. Može se pokajati i nastaviti činiti dobra djela znači u datom momentu za svoju majku. Mi znamo da se može dati sadaka na ime roditelja, na ime našeg mejjita. Može se za roditelja obaviti umra, može se za roditelja obaviti hadž, može se za na ime roditelja dati neka trajna sadaka, trajna sadaka. Tako da može se doviti. Znači takva osoba treba pokušati to nadomjestiti na ove dopuštene i halal načine, kako da uradimo neko dobro djelo za našeg mejjita. Možemo za njega doviti da mu Allah oprosti grijehe, da ga uvede u Džennet, da ga sačuva kaburskoga azaba. Za njega udijeliti sadaku u neki trajni hajr i možemo za njega obaviti hadž ili umru. Tako da to je ono što insan može. Da se pokaje Uzvišenom Allahu što je to uradio, što je dopustio da se to tako završi, da radi dobra djela na ime svoga znači svoje majke ili svoga oca, da dovi Allahu dž.š. za njih, to je ono što čovjek može uraditi i ne treba se sad time toliko opterećavati. Bila greška, Bože moj, bilo šta je bilo, možda kad bi čovjek mogao vratiti svoje stvari nazad drugačije bi se ponašao, ali sada da nas to toliko grize savjest, da ne možemo biti produktivni, da ne znamo šta ćemo, Bože moj, bilo šta je bilo, greška, pokaj se, čini dobra djela znači za svoje roditelje i to je to.