Mi smo društvo, imamo grupu na Viberu i na toj grupi neki klanjamo, a neki ne. I sad moj drug hoće da tjera ostale da i oni klanjaju, tako da svaki dan i svaki čas im piše da treba da klanjaju, da obožavaju Allaha. Ali sa druge strane ovi koji ne klanjaju kažu: "Time nas udaljavaš od vjere", a on nastavlja i tako dalje.

Znači pitanje je da ima jedna grupa omladinaca koji imaju svoju Viber grupu. Na toj Viber grupi standardno imaju ljudi koji vjeruju i koji praktikuju vjeru, ima i drugih koji ne. Pa jedan od njih je ljubomoran na Allahovu vjeru i želio bi da ubrza proces tih omladinaca koji ne klanjaju da se vrate Allahu. Do te mjere da se drugi na njega žale i kažu: "Na takav način kako nam ti prezentuješ, neprestano govoriš o tome, ti nas udaljavaš od vjere." Da li ispravno postupa? Apsolutno ne. Znači u osnovi da'va, pozivanje ljudi, misionarstvo je jedna velika nauka. Tretira ljude koje pozivamo, tretira nas koji pozivamo, metode, načini, level na kojem se nalaze ti ljudi, kako ćemo ih pozivati. Cilj je da postignemo da oni se poprave. Ako mi radimo nešto što njih udaljava od Allahove vjere, onda treba da se preispitamo, a možemo zbog toga možda biti i grješni. Znači možda možemo biti i grješni ako ljude udaljavamo od Allahove vjere.

Allahov Poslanik Muaza ibn Džebela kada je odužio u namazu, pazite namaz, ali je odužio ljudima poljoprivrednicima, hadis u Buhariji i Muslimu, Božiji Poslanik ga je sutra pozvao i kaže: "E fettanun ente ja Mu'az? Muaze, je li ti ljude na iskušenje stavljaš i na smutnju?" Znači učiš im dugo do te mjere da ljudi napuštaju namaz i za tebe. Pa znači insan koji želi hajr treba da bude pametan. "Ud'u ila sebili rabbike bil-hikmeh", pozivaj Allahovom putu mudro. "Kul hazihi sebili ed'u ilallah 'ala besiretin", reci ovo je moj put, pozivam ka Allahu imajući jasne dokaze, mudro. Pa čovjek ako vidi da njegov pristup, pozivanja, polučuje kontraefekat, mora mijenjati metode. Ne smijemo mi svojim postupcima biti razlogom da ljude udaljimo od Allahove subhanehu ve te'ala vjere, već se tim ljudima pristupiti onoliko koliko oni mogu prihvatiti. Ne možemo djetetu od tri mjeseca uzeti dati komad hljeba i da ga jede, jer ga ne može progutati. Isto tako i sa ljudima koji su se daleko udaljili od vjere, njima se daje na kašikicu od vjere, da zavole, da počnu, da razmišljaju, a sami će onda oni nastaviti dalje da se edukuju, da istražuju, a ne da im odjednom damo sve propise. Tako da veoma je bitno da insan pazi da ne daj Bože on ne bude razlogom da ljudi zbog njega se udalje od Allahove vjere.