Obavljam svaki namaz redovno, izbjegavam loše društvo, ali na poslu niko ne klanja i trpim uvrede zbog brade. U kući pokušavam govoriti o islamu, ali se osjećam kao čudak jer me niko ne sluša. Da li sam možda pretjerao?

U svakom slučaju, Allahov Poslanik, alejhi selatu vesselam, kazao je u jednom hadisu da kaže: "Islam je počeo na strancima, na pojedincima, islam će se vratiti znači i opet će biti na strancima i na pojedincima." Tako da, ne treba insan da se mnogo osvrće na društvo koje ga okružuje, koje je negativno. Treba u granicama, u granicama normale i u granicama mudrosti ljude pozivati. Svakako da, da će biti ljudi koji se neće odazvati, da će biti ljudi koji će čovjeka ismijavati, prozivati, potvarati, gibetiti, lagati na njega i tako dalje. Ono što mi možemo jeste da svojom praksom pokažemo na najljepši način islam u njegovom najljepšem svjetlu. A isto tako da ljude u granicama, kažem, mudrosti, jer nekada čovjek svojim pozivanjem može biti razlogom da ljude udalji od vjere ako ide previše, ako je arogantan, ako je grub, ako neprestano ponavlja. Ali znači da čovjek bude pronicljiv, pametan, mudar, blag, lagano, postepeno da poziva. To što će biti ljudi koji to neće prihvatiti, ne treba da bude razlogom da čovjek odustane od svega toga, već treba da ostane čvrsto na putu istine.