Punica se miješa čovjeku u život u smislu ako njegova supruga stavi mahramu da joj neće dozvoliti da dolazi kod nje. Punica mi direktno prijeti ženi i to pred mojim očima. Supruga mi ne nosi mahramu, ali mojim insistiranjem, blagim i umjerenim, supruga je voljna ponekada obući mahramu za ramazan, za Bajram, ali njena majka kaže da joj u kuću tako neće ući sa mahramom.

U ovakvom slučaju ono što je najbitnije jeste hrabrost i čvrstina te osobe koja treba da stavi mahramu. Ona treba da stavi mahramu iz uvjerenja i da stane iza svoje odluke. Treba da svojoj majci fino kaže: 'Majko, Allah te nagradio, ja sam muslimanka, punoljetna i meni i tebi je obaveza da nosimo mahramu. Ako ti taj grijeh činiš, u redu, nemoj mene prisiljavati da činim grijeh. I svakako da ću ti doći i pokušati doći sa mahramom. Ja u kući ne moram nositi mahramu zato što se mahrama i ne nosi u kući, ali do kuće ću doći pod mahramom. Ako ti mene tako vratiš, pa nije više problem do mene, problem je do tebe. Ja sam tvoje dijete, ti si moja majka, ja te poštujem, ja te uvažavam, meni je obaveza da ti činim dobročinstvo, ali u granicama islama.'

Tako da ovdje treba samo poraditi da ta žena kada stavi mahramu da to radi iz svog uvjerenja i da stane iza te odluke. Ta odluka može biti malo da kažemo imati posljedica da majka rekne svojoj kćerci: 'Nemoj mi više dolaziti.' Allah te nagradio, ja ću pokušati jednom doći, dvaput, ako mi zatvoriš vrata, ako me vratiš, ja sam uradila ono što mi je Gospodar naredio, a ja znači, kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu, nema pokornosti ljudima u nepokornosti Allahu. Ti si majko ta koja kida rodbinske veze. Ja sam ta koja se pokorila Allahu, ja sam ta koja nosi hidžab, ako mi ti zbog hidžaba ne daš u kuću, ja neću ni dolaziti i ti si ta koja kida rodbinske veze.