Imate li neki savjet roditeljima koji zabranjuju djeci na Zapadu da nose hidžab ili muškarcima da puštaju bradu i nose kraće hlače?

Šta bi mogli kazati roditeljima, a vjerujte da da se ta pojava veoma često dešava, da imamo roditelje koji djeci koja nisu još napunila punoljetstvo, žive pod njihovim krovom, djevojke u 15., 16. godini, 17. godini, gdje roditelji zabranjuju djevojci da nosi mahramu. Ili roditelj zabranjuju djetetu da pusti bradu ili da skrati nogavice. Šta kazati takvim roditeljima osim da im da im kažemo da je nemoguće vjerovati da imaju roditelji koji su toliko zaslijepljeni da svojoj djeci sprečavaju vjeru. A znamo da je vjera samo istina, da je vjera samo dobro, da je vjera nešto što oplemenjuje insana. Je li moguće da ima roditelj, a ima ih mnogo, kojem smeta da njegova njegova kćerka želi da nosi mahramu, samim time pokorila se Bogu, samim time čuva svoju čednost, čuva poštenje, pokazala je, pokazala je privrženost vjeri, pokazala je pokornost Allahu. Umjesto da zahvaljuje Allahu na svakoj sedždi: "Ja Rabbi, hvala Ti što si moje dijete uputio, da se ne stidi te mahrame, što si uputio mog sina što se ne stidi brade, ne stidi se kratkih hlača, ne stidi se svog namaza", roditelji zabranjuju. Tako da znači mi savjetujemo tim roditeljima da treba da budu ponosni, da im srce bude ko ko Vlašić, ko Trebević, da su zadovoljni, da plaču, da zahvaljuju Allahu što je Allah njihovu djecu probrao u tom društvu, u toj kolotečini nemorala, grijeha, da njihova djeca žude za mahramom, žude za poštovanjem Allahovih propisa i granica.