Ja sam momak od 20 godina, nikada u svom životu nisam bio ovoliko svjestan Boga. Naime, moji roditelji ne klanjaju i srce me zaboli na tu pomisao. Ružno je reći, ali su jako tvrdoglavi i nemaju neko znanje o vjeri. Mene nazivaju vehabijom jer puštam bradu. Kako se ophoditi prema takvim roditeljima?

Čovjek treba da zna da roditelji dosta puta reaguju pogrešno iz dobre namjere. Oni reaguju pogrešno, to je greška, ali iz dobre namjere. Tako da s roditeljima se ne treba svađati, ne treba se raspravljati i treba im dobročinstvom i praksom pokazati islam. To su pravila koja su najbitnija pravila vezana za naše ophođenje prema roditeljima. Nikako se svađati, nikako se raspravljati, jer mi smo narod, balkansko podneblje, koji ne znamo raspravljati. U nas je odmah psovka, povišavanje tona, ja sam uvijek u pravu i to je to. Tako da mi nemamo pravila. Ako hoćemo s nekim razgovarati moramo se dogovoriti šta su pravila našeg razgovora i diskusije. Dobro, na šta se pozivamo? Je l' se pozivamo 'ja ovako mislim i mora tako biti'? Nemamo onda šta razgovarati. Ali ako su nam kažu 'aha, hajmo se pozvati na knjigu, na Kur'an, na sunnet, na dokaz, na govor učenjaka', ako nemamo na šta se pozivati, nemamo šta onda razgovarati. Tako da nema svađe, nema diskusije jer nisu kompetentni da diskutuju. Što više dobročinstva i što više praktično im pokazati islam u praksi. Svakako uz sve to doviti Allahu džellešanuhu, doviti Allahu džellešanuhu da ih uputi i kada vrijeme i prostor dopušta, kada su raspoloženi, na lijep način ih pozivati i savjetovati.