U jednom od hadisa Poslanik kaže da Uzvišeni ne prima djela, namaz, post, bilo koje dobro djelo od osoba koja je neposlušna svojim roditeljima. Moja dilema je golema jer sam oduvijek imala jako problematičnog oca, počevši od alkohola, psovanja svetinja i tako dalje. Zabranjuje mi namaz u svojoj kući, ja sam udata i tako dalje.

Veoma često nam se postavljaju pitanja na sličan neki fazon, obaveza dobročinstva prema roditeljima, a roditelji se prema meni ophode na način da me psuju, da me vrijeđaju, da mi uskraćuju osnovna prava i tako dalje. Dobročinstvo roditeljima jeste naređeno, ali opet i tu postoje granice. Ne možemo mi činiti dobročinstvo nekome i da nas taj neko psuje, vrijeđa, zabranjuje nam kod njega namaz i tako dalje. Tako da i dobročinstvo roditeljima ima granicu. Tako da ćemo se mi u ovakvim slučajevima, kad su u pitanju neki ljudi koji nam osporavaju osnovna naša prava, da žena nosi mahramu, da klanja, u redu, čut ćemo se mobitelom, poselamit ću te, doći ću, posjetit ću pola sata. Ako vidim da to koristi, tako ću i nastaviti. Ako vidim da to ne koristi, znači svešću dobročinstvo i svešću kontakt prema svojim roditeljima na neki minimum i završena stvar. Tako da i to dobročinstvo ima granice. Da, jesmo mi više puta spominjali i roditelji koji su nevjernici, treba da im činimo dobročinstvo. Treba da im činimo dobročinstvo, ali onog momenta ako će to dobročinstvo utjecati na nas psihički, fizički, da dođemo kod nekoga da nas neko vrijeđa, da nas neko psuje, da nam neko psuje džamiju, da nam psuje mahramu, da nam neko ne dozvoljava obavljati namaz, šta ćemo mi da dođemo da sjedimo, kažemo u redu, moram činiti dobročinstvo, ali ne da mi da klanjam namaz. Normalno da ćemo korigovati znači i svesti dobročinstvo na neki minimum i na neke načine dobročinstva gdje nećemo fizički, psihički trpiti negativne plodove tog dobročinstva na sebi. Tako da hadisi koji govore o tome da Allah džellešanuhu neće primiti dobra djela onome ko nije pokoran roditeljima nisu vjerodostojni. To je s jedne strane, hadisi na tu temu nisu vjerodostojni. Nepokornost roditeljima koja nema nikakva opravdanja, to je problematično, da čovjek bude nepokoran, da vrijeđa, da psuje roditelje i tako dalje. Ali takvi hadisi se shvataju na način kada čovjek nema nikakvo opravdanje. Ali da mi dođemo kod roditelja koji nas psuje, psuje džamiju, psuje svetinje, psuje, ne da nam da klanjamo u njegovoj kući namaz, i nakon toga da mi se smatramo da smo grješni zato što mu ne činimo dobročinstvo, to je neispravno shvatanje ovih argumenata.