Da li je čovjek grješan ako sa svojom suprugom odluči negdje kupiti stan a roditelji se ne slažu s time jer oni žele da im odrede gdje će živjeti?

Generalno čovjek treba da čini dobročinstvo svojim roditeljima. Ali u datom momentu nemoguće je ispoštovati dobročinstvo roditeljima i ono što je korist nama. Pa insan u datom momentu dolazi da kažemo na neku raskršće gdje ne može ispuniti ono što od njega roditelji traže. Nekada roditelji kažu djetetu: 'Nemoj ženiti tu djevojku.' Njemu se djevojka sviđa, on se sviđa djevojci i tako dalje. Svakako smo kazali dobročinstvo treba činiti maksimalno koliko možemo, ali u onome što nama ne šteti.

Zato su kazali islamski učenjaci, tri su uvjeta koja trebamo ispuniti da bi znači činili obaveznim dobročinstvo roditeljima. Prva stvar jeste da to bude dopuštena stvar. Da ono što oni traže od nas da je dopušteno. Druga stvar da oni imaju od toga korist. I treća stvar da to ne šteti djetetu. Ako mi želimo da kupimo sebi stan, primjera radi u Sarajevu, zato što nam odgovara zbog škole, zbog posla, zbog budućnosti. Roditelji žele da mi kupimo stan ne znam ni ja u Travniku, u Zavidovićima, u Maglaju, da budemo bliže njima. Jednostavno to nama šteti. Mi živimo možda, želimo budućnost i tako dalje.

Tako da trebamo činiti dobročinstvo, ali ne u onome što nama šteti, u onome što se oni nama miješaju u život. Ako nama roditelji kažu: 'Vidi, nama smeta što ti ideš ove godine ne znam u Mostar ili što ćeš ići u Tursku.' A to je moja porodica, imam obavezu prema mužu, imam obavezu prema svojoj djeci, Allah vas nagradio, vama neće ništa faliti, doći ću i kod vas, donijeću vam poklon, hediju, dobročinstvo, ali to je moja porodica. Tako da znači dobročinstvo u granicama naših mogućnosti u onome što nama neće štetiti.