Roditelji me pritišću, vrše na mene direktno i indirektno pritisak da razvedem suprugu. Ona im nešto nije legla, a ja sam zadovoljan sa njom. Moram li ih poslušati?

Znači imamo situacije, i eto jedna od ovih je tu u pitanju, kada jednostavno čovjek se oženi, ali njegovi roditelji nisu zadovoljni sa mladom, sa snahom. Iako njen muž je zadovoljan sa njom. U takvom slučaju je li njemu obaveza, jer mi dosta puta taj pojam pokornosti roditeljima u datom momentu i neispravno shvatimo i nekada nam to nanosi štete fizičke i psihičke. U ovom slučaju čovjek je oženio ženu s kojom on živi, to je njegov odabir. Sutra će majka i otac umrijeti, to je moj odabir, ja sam je oženio zato što ona se meni sviđa, kao vjernica, fizički, psihički i tako dalje. E sada, ako se ne sviđa mojoj majci i mome ocu, a ne žive oni sa njom, to je moja supruga. Da li je čovjek obavezan? Nije obavezan. Nije obavezan. Pogotovo ako je čovjek doista zadovoljan sa suprugom, da mu nisu spomenuli neki validan razlog. Razlika bi bila kada bi otac i mati rekli sinu: "Sine, ti kad odeš negdje na posao, tvoja supruga je nemoralna, dolaze joj muškarci", to je nešto drugo. Ali oni jednostavno kažu: "Nama se ona ne sviđa, nije komunikativna, nije lijepa, nije iz lijepe porodice, nije nešto nama legla." Nisam ja doveo ženu vama, doveo sam je sebi. I tako da nije grijeh da čovjek bude nepokoran tu roditeljima. S tim što treba im dati na lijep način do znanja: "Allah vas nagradio, volim vas, poštujem vas, samo vi shvatite, to je ljubav, ja sam oženio tu ženu iz ljubavi, ona meni odgovara, meni odgovara, ja sam zadovoljan da to bude majka moje djece, izvinite evo ako vi ne možete sa njom, ja sam vaše dijete, ja ću vam dolaziti, ja ću vas obilaziti, sutra ako Bog da kada bude djece ja ću vam dovoditi unučadi, ako ona vama nije legla, ne mora vam ni leći." Ali insistirati od djece, kao što se zna dešavati, da djeca razvale brak sa osobom koju vole, to je totalno neispravno miješati se osobama u brak.