Želim da se vratim u Bosnu sa mužem, ali majka mi prijeti da ću joj moći doći samo na mezar ako se vratim jer misli da ću živjeti sa svekrvom. Da li sam obavezna poslušati roditelje?

Apsolutno ne. Ovo je prekomjerno miješanje roditelja u privatni život njihove djece. Njihova kćerka je udata, živi sa svojim čovjekom, nisu oni sigurno donijeli odluku onako na eci peci pec. Svaki bračni par kada želi da donese odluku da ode živjeti u jednu državu, da se vrati iz jedne države, sigurno nije ta odluka donešena, hajde da kažemo, onako nonšalantno, bez ikakvih razmišljanja i planova, već većinom ljudi sjede, analiziraju, djeca, plate, prihodi, uticaj, ekonomija, islam, iman i mnogo toga, da na kraju donesu odluku idemo živjeti tu i tu.

I sada čovjek i žena su donijeli odluku i onda majka piše: 'Ako ćeš se vratiti u Bosnu, zaboravi na mene, osim da mi dođeš kada umrem.' Nije obaveza čovjeku tada da se pokori svojim roditeljima zato što se oni miješaju u odluke na kojima, u kojima se odlučuje o ženinom i njenoj porodici, znači o koristima njene porodice. Tako da pokušaće žena pojasniti razloge zašto dolaze, pokušaće na lijep i blag način da to oni shvate. Ako razumiju, razumiju, ako ne razumiju, ne može čovjek uzeti, ne daj Bože, pištolj ubiti se zbog toga što oni ne žele prihvatiti njegovu odluku.

Čovjek treba da se konsultuje, čovjek i supruga se konsultuju, kada je u pitanju donošenje odluke, ako donesu odluku, da li će to roditelji podržati ili ne, treba im pojasniti. Ako prihvate, dobro i jest, ako ne prihvate, čovjek će raditi po onome za šta misli da je u tome korist njemu, njegovoj supruzi, njegovoj djeci i njegovoj budućnosti, dunjaluku i ahiretu.