Udajem se za Albanca, ali je u njihovoj kulturi da na šerijatskom vjenčanju ne prisustvuje mlada, već samo njen velijj (staratelj). Da li je takvo vjenčanje šerijatski ispravno?

U svakom slučaju, ono što je bitno napomenuti jeste da je sastavni dio validnosti braka saglasnost djevojke. Znači, moramo imati saglasnost staratelja, saglasnost djevojke i saglasnost i dobru volju, zadovoljstvo mladoženje.

Sada, da li moraju svi prisustvovati? Kažu islamski učenjaci da je dovoljno da na vjenčanju prisustvuje otac koji će iznijeti svoj stav i stav svoje kćerke koju on zastupa, da kaže, šta ja znam, osobi koja vodi vjenčanje, da kaže: "Ja svoju kćerku tu i tu udajem za tog i tog", i "Da li ti prihvataš tu njegovu kćerku?" "Da." Tako da nije uvjet, nije uvjet, ako se zna i ako njen staratelj zna da je ona saglasna.

Mi govorimo samo da li je obavezna da prisustvuje. Ja lično sam stava da je lijepo da žena prisustvuje, ali ako u nekom narodu postoji običaj da žena i ne prisustvuje, to nije obavezno ako ona je saglasna sa tim brakom. Ako ona kaže: "Da, ja želim da se udam za tog i tog momka", ali jednostavno eto ne prisustvuje, njenu saglasnost će prenijeti njen staratelj. Ako Bog da, takvo sklopljen brak je, ako Bog da, inšallah ispravan.