Danas u džamiji za akšam namaz, u turskoj džamiji u Njemačkoj, spava jedan čovjek. Ja ga probudim da obnovi abdest, a spavao je i hrkao. On nije obnovio abdest, a klanjao je akšam. Šta je ispravno u svemu tome?

Allah najbolje zna, čovjek koji je zaspao jakim snom, do te mjere da je izgubio, izgubio osjećaj šta se oko njega dešava, da kada ga probudimo on ne zna je li spavao minut ili 15 minuta. Ako čovjek, hajde da kažemo onako u našem jeziku i žargonu, dremucka, znači on malo ga savlada san, ali čuje šta se oko njega dešava i kada bi se desilo da pusti vjetar ili znači izgubi abdest on bi to osjetio. U takvoj situaciji, kao što je preneseno da su tako činili ashabi, čekali su jaciju Božijeg Poslanika pa su im glave znale znači od umora padati, to ne kvari abdest.

Ali ako čovjek zaspi tvrdim snom, tako da kažemo, da izgubi osjećaj vremena i prostora, to gubi abdest i obaveza je da insan obnovi u takvoj situaciji abdest. Naše je da ljude upozorimo, da im kažemo spavao si, čuli smo, hrkao si, idi abdesti. Ako hoće abdestiti, hoće, ako neće, ne možemo mi na silu nekoga natjerati da promijeni abdest.