Moj otac ne praktikuje vjeru, ne želi da čuje da se udam za vjernika. Šta da radim?

Ovo je jedno kompleksno pitanje. Mi možemo na njega odgovoriti samo općenito. Osnova je islama da nije ispravan brak bez saglasnosti staratelja. To je osnova, velika osnova. Božiji poslanik kaže: "La nikaha illa bi velijj", nije validan brak, nije validan brak osim sa saglasnošću staratelja. Ako se desi doista situacija da roditelji, kao što se može desiti da su roditelji odrasli u komunizmu, djevojka se vrati vjeri, hoće da se uda za nekog momka koji je vjernik, oni kažu: "Ne može samo zato što je on vjernik, bradu, klanja" i tako dalje. U takvoj situaciji to starateljstvo prelazi na nekoga drugog muškarca iz njegove loze.

Kao što kaže šejh Usejmin, velika je mogućnost da se niko iz njegove loze ne želi petljati u to pitanje. Kako će sutra neko kazati: "Ja, ja udao tvoju kćerku", niko ne želi da ima problema sa njenim ocem. U takvom slučaju starateljstvo prelazi na kadiju. U takvom slučaju u islamskim znači sredinama starateljstvo prelazi na kadiju. Ako čovjek ne živi u islamskim državama ili znači u islamskom podneblju, onda će se tražiti ili islamski centar ili školovana osoba ili pobožna i povjerljiva osoba koja će biti staratelj takvoj djevojci.

Svakako ponovo se vraćamo, ne smijemo se poigravati sa ovim pitanjima. Znači osnova je da staratelj mora biti i njegova saglasnost je uvjet za validnost braka. Ali ako bi se doista pokušalo jednom, dvaput, triput i jednostavno ne postoji drugi razlog osim vjera, jednostavno samo ne prihvata zato što je to omladinac vjernik, onda znači u takvom slučaju u osnovi prvo starateljstvo treba da pređe na neku mušku osobu iz njegove, očeve znači loze. U većini slučajeva to niko neće prihvatiti da se sa njim zamjeri, onda to prelazi u islamskom znači podneblju na kadiju. Kadija je tada znači staratelj. Ako se ne radi o islamskom društvu, onda to može preći na neku školovanu osobu ili na islamski centar ili na neku povjerljivu pobožnu osobu.