Kakav je propis uzimanja novca od muža bez njegovog znanja ako ne plaća svojoj supruzi osnovne potrebe egzistencije, a imućan je?

Zna se desiti da jednostavno čovjek nekada zakaže u pogledu osnovnih, elementarnih potreba njegove supruge, a on je imućan. Kako žena u toj situaciji da se ponaša, odnosno da li joj je dozvoljeno uzeti novac bez njegovog znanja? Takva stvar se desila za vrijeme Božijeg poslanika. Došla je ashabijka koja se zvala Hinda, došla je kod Božijeg poslanika i požalila se na svoga čovjeka Ebu Sufjana i kazala mu: "Božiji poslaniče, Ebu Sufjan je čovjek znači škrt, ne udjeljuje meni onoliko koliko je potrebno meni i mome djetetu, a ima, imućan je."

Pa joj je Božiji poslanik rekao, i to je jedan veliki hadis, veliko pravilo: "Huzi ma jekfiki ve veledeki bil-ma'ruf", uzmi makar i bez njegovog znanja koliko je tebi potrebno i tvome djetetu. Ali znači koliko je potrebno, stvarna potreba, bez rasipanja, bez znači uzimanja bespotrebnih stvari. Ako čovjek zna, žena da je imućan, škrtari, ne izdržava svoju suprugu i svoju djecu, ona znači ako ima te mogućnosti da uzme čak i bez njegovog znanja, to je u islamu dozvoljeno.