Zašto Uzvišeni Allah dopušta sva zla na svijetu, kao na primjer da dijete od dvije godine koje nije moglo zgriješiti umre od bolesti, ili cijeli ratovi na svijetu i tako dalje?

Pitanje je zašto postoji zlo na svijetu? Kako se može desiti da dijete od dvije godine umre od neke bolesti a nije ništa zgriješilo i tako dalje. Ovdje je pokazatelj u ovom pitanju da nam nedostaje osnove znanja u pogledu kadera. Mi znamo kada u džamiji još kao djeca u mektebu učimo temelje, ruknove vjerovanja, kažemo: 'Amentu billahi ve melaiketihi ve kutubihi ve rusulihi vel-jevmil-ahiri ve bil-kaderi hajrihi ve šerrihi minallahi te'ala.' I mi vjerujemo u kader, ali koji? Hajrihi ve šerrihi. I odredbu dobra i zla minallahi te'ala, da je to sve od Allaha. Tako da to je pokazatelj našeg nepoznavanja temeljnih pitanja vjerovanja. Ne može se ništa na planeti desiti bilo dobro ili loše, loše kroz našu prizmu gledanja, a da to nije znači Uzvišeni Allah subhanehu ve te'ala dozvolio i dopustio.

Druga stvar, Uzvišeni Allah je El-Hakim, Mudri. Ništa se ne dešava a da nema svoju mudrost. Nekada mi tu mudrost možemo dokučiti, a nekada ne možemo. Naš razum je ograničen. Određene stvari koje mi vidimo da su loše, one su u jednom širem kontekstu i nisu loše, ali mi jednostavno gledamo kroz svoju neku prizmu. Allah subhanehu ve te'ala je El-Hakim, sve ima svoju mudrost. Nekada kada pogledate u nekim državama ratovi, naizgled kroz našu prizmu pogleda to je zlo. Ali ako bi to uzeli u kontekst historije dešavanja, možda da se ne dese ti ratovi i ta dešavanja, možda bi ti ljudi otišli daleko od Allaha, nikada se ne bi vratili Allahu, nikada ne bi shvatili zašto postoje, ili to što su radili od grijeha došlo je na naplatu, došli su da budu kažnjeni još na dunjaluku zato što su se udaljili od svoga Gospodara, opet kako bi se vratili svom Gospodaru.

Tako da insan treba da prihvati da sve što se dešava ima svoju mudrost, koju mi nekada možemo shvatiti a nekada i ne možemo, i tu staje sva priča.