Da li je ženski glas avret, to jest smije li žena razgovarati sa ljudima koji joj nisu mahremi? I drugo pitanje, da li žena može učiti ilahije?

Kada je u pitanju ženski glas, osnova je da ženski glas nije avret. Kad kažemo avret, avret je nešto što se mora pokriti, stidni dio. Avret, žene su za vrijeme Božijeg poslanika razgovarale sa poslanikom, Božiji poslanik je razgovarao sa ženama, žene su postavljale pitanja poslaniku, razgovarale sa ashabima. Znači žena, iz tog su islamski učenjaci i uzeli propis da glas u osnovi nije avret. U osnovi, da žena normalno postavi muškarcu pitanje u trgovini, da ga nešto na ulici upita, da se sa njim poselami, to u osnovi nije zabranjeno. Osim kao što nam Kur'an zabranjuje da žena govori uljepšavajućim, blagim, mehkim tonom koji može da kažemo negativno utjecati na muškarce. To je ono što je zabranjeno, da žena jednostavno znači uljepšava svoj glas. Al' normalnim glasom da žena razgovara sa muškarcem, ako za tim ima potreba, to je dozvoljeno.

E sada dolazimo do momenta, drugi dio ovog pitanja, da li žene mogu učiti ilahije. Učenje ilahija u osnovi se uči zato što neka žena ima lijep glas i ona prilikom učenja ilahija se maksimalno trudi da uljepšava svoj glas. Samim time znači ženama je zabranjeno da javno negdje uče ilahije, snimaju i to objavljuju. Ako bi žene međusobno sjedile u nekoj kući, u nekoj prostoriji, u nekom centru, prilikom neke hajde da kažemo nekog sohbeta ili nekog drugog načina okupljanja, pa da neka od njih uzme da zapjeva neku ilahiju samo za njih, samo za žene, bez da to slušaju muškarci, to nije sporno. Ali nažalost danas živimo u vremenu kada žene se snimaju, uče ilahije na kanalima, YouTube kanalima, na televizijama, to je ono što je zabranjeno.