Da li islam daje za pravo roditeljima da svojoj djeci određuju, to jest nameću bračne drugove?

Pitanje je da li roditelji mogu da nametnu djetetu odluku koga će oženiti ili gdje će se udati. Svakako da i muško dijete kada se ženi i žensko dijete kada se udava treba da konsultuju svoje roditelje. Ali isto tako, pogotovo kada je u pitanju muškarac, pošto za ženidbu muškarca ne postoji uvjet staratelja, lijepo je, pohvalno je da se muškarac konsultuje sa svojim roditeljima, ima djevojka, takva je, tu živi, to su joj roditelji, i najbolje bi bilo da se nađe kompromis, da ta djevojka odgovara i njemu, ali isto tako i da je prihvate roditelji. Ako se desi da roditelji to ne prihvataju, muškarac ima pravo da oženi ženu bez saglasnosti svojih roditelja. Rekli smo, najprioritetnije bi bilo da i oni to prihvate.

Kada je u pitanju isto tako djevojka, za ispravnost braka jeste potrebna saglasnost staratelja. Zašto? Zato što staratelj jednostavno stvari ne gleda samo emotivno, gleda stvari malo šire: stanje, situacija, porijeklo, navike, osobine, faktori različiti. Svakako u islamu kao što staratelj ima svoju ulogu u braku, isto tako i djevojka ima ulogu. Ne može roditelj natjerati djevojku da se uda za nekoga ako njoj to ne odgovara. Tako da, može li otac i majka natjerati ili odrediti sinu koga će oženiti? Ne može. On ima pravo da oženi koga želi, ali isto tako veoma je bitno da se muškarac konsultuje sa svojim roditeljima, zbog toga što su roditelji i zbog toga što imaju životno iskustvo. A rekli smo kada je u pitanju žensko dijete, u islamu da bi brak bio validan moraju biti dvije saglasnosti: saglasnost staratelja i isto tako saglasnost žene.