Rezime pitanja, baš duže pitanje, jeste da velik broj ljudi neispravno shvata situacije i mjesta gdje se ruke dižu u namazu.

Učenjaci, daije, ljudi kada pojašnjavaju kada se ruke u namazu dižu, spominju broj tekbira, ne misleći da taj broj je ograničen na taj broj već misle na situacije. I onda o čemu se radi? Većinom ljudi kažu ruke u namazu se dižu prilikom početnog tekbira, prilikom odlaska na ruku, znači završili smo Fatihu, suru i dižemo ruke, znači idemo na ruku, vraćamo se sa rukua opet dižemo ruke, to su sve situacije. Početni tekbir, odlazak na ruku, povratak sa rukua i situacija kada ustajemo sa drugog rekata na treći i tada se dižu ruke. Ali to su situacije, to ne znači da se samo četiri puta u cijelom namazu dižu ruke. Ne. Kad god donosimo početni tekbir mi dižemo ruke. Kada god idemo na ruku dižemo ruke. Na prvom rekatu, i na drugom, na trećem i na četvrtom. Kada god se vraćamo sa rukua na kijam ponovo opet dižemo ruke, na prvom, na drugom, na trećem i na četvrtom rekatu. Kada smo sjedili na tešehhudu, ustajemo na treći opet dižemo ruke. I opet ćemo na trećem rekatu kada krenemo na ruku dignuti ruke i kada se vraćamo sa rukua opet dignuti ruke i znači tako ćemo uraditi i na četvrtom rekatu. Tako da neispravno je razumjeti kada se kaže dizanje ruku da se misli podići četiri puta ruke u cijelom namazu. Ne, već u četiri situacije se dižu ruke. Prilikom početnog tekbira, prilikom odlaska na ruku ali u svakom rekatu, prilikom povratka sa rukua na kijam u svakom rekatu i prilikom ustajanja sa trećeg rekata, sa drugog rekata sa sjedenja sa tešehhuda kada ustanemo na treći rekat opet se ruke podignu.