Da li je dozvoljeno dobiti posao preko stranačkih i rodbinskih veza (štele) i da li je dozvoljeno dati mito da bi se dobilo svoje pravo?

Pitanje je da li čovjek može potegnuti takozvanu štelu ili neko posredovanje kako bi dobio posao i da li čovjek ima pravo da dadne mito da bi dobio svoje pravo koje mu je zakinuto. Kada je u pitanju takozvano posredništvo ili eto kod nas je to poznato kao štela, kazali su islamski učenjaci da nema ništa sporno u tome da se neko za nekoga zauzme, ali pod dva uvjeta. Pod uvjetom da neće ničije drugo pravo zakinuti. To je jedan od glavnih uvjeta. I da je čovjek za kojeg se zauzima kompetentan za određeno radno mjesto za koje se traži posao. Znači da je kompetentan i da neće nikoga zakinuti.

Jer pazite, imate slučajeva kada privatnik postavlja, postavlja radnika. On jednostavno može postaviti koga želi i ne mora čak gledati da kaže: 'E ovaj ima bolje ocjene ili ovaj...' Jednostavno čovjek je privatnik i on ima pravo da da posao kome hoće. Tako da u takvim slučajevima, ako postoji neko ko će se kod određenog vlasnika firme ili poslodavca zauzeti za nekog, kazati: 'E ovog momka ja znam, kompetentan je, možete li mu dati posao', u islamu to nije ako Bog da sporno, ali da se ne zakine ničije pravo. A ako bi se objavio konkurs i traži se, na primjer radi, najkompetentnija i najbolja osoba, i da onda preko štele proguramo nekog ko ne zaslužuje, to je zabranjeno. To je jedna stvar.

Drugo pitanje je da li je dozvoljeno u islamu dati mito da bi ostvarili svoja prava? Pa su kazali islamski učenjaci, generalno mito je haram i onome ko daje i onome ko uzima. Ali ako bi insan, ovo je bitna klauzula, ako bi mu neko nanio zulum ili ako bi se borio za svoje pravo, ako zna da će ga neko zakinuti ili se bori za svoje pravo, dozvoljeno je njemu da da mito. Grijeh je onom ko uzima, nije grijeh onome ko daje. Ali ovdje ako znamo. Imate nekada slučajeve gdje ljudi konkurišu, ne zna se ko je najkompetentniji, ne zna se ko je najbolji, al kaže: 'Za svaki slučaj ja ću dati mito da mene...' E u takvoj situaciji nije dozvoljeno. Već govorimo o slučaju kada znamo da ćemo biti zakinuti i kada se čuvamo tuđeg zla. Čuvamo se tuđeg zla i tražimo svoje pravo kada smo zakinuti. Tada je dozvoljeno to da uradi, svjestan da to što radi je u islamu zabranjeno, ali daje kao vid nužde. Onaj ko uzima njemu je haram, a onome kome daje nije haram.